Stigmatiziranje medicinskog postupka, po zakonu

Inicijativa “40 dana za život” aktivna je u Hrvatskoj od 2014. godine. Prema podacima sa službene stranice inicijative, to je “ekumenska molitvena pro-life inicijativa za život, a posredno i inicijativa za zaustavljanje abortusa.” “Inicijativa” je zapravo projekt udruge Hrvatska za život, a što je vidljivo na web stranici 40 dana za život. Vezano uz financiranje inijative i same organizacije, stranica Hrvatske za život, nije jednostavno doći do informacije na koji način se sama udruga financira. Prema njihovim stranicama: sredstva koja naša Udruga dobiva upotrebljavaju se za: programe udruge, organizaciju bdijenja pred bolnicama i koordinaciju tisuće molitelja, trudnice u potrebi (režije, hrana, higijenske i kućanske potrepštine), majke i njihovu djecu koju pratimo i nakon njihovog rođenja, očeve spašene djece itd. Nije moguće pronaći podrobnije informacije o radu udruge, a prema podacima Ministarstva financija, istoimena udruga je u 2018. godini ostvarila prihoda od donacija u iznosu od 1.209.201,00 kn.

No, kada se odmaknemo od financijske priče, ostajemo pri samoj suštini ove “inicijative”, ostajemo pri nekolicini osoba koje, držeći propagandne materijale, stoje ispred ulaza u državne bolnice, na bolničkom zemljištu i to u 26 hrvatskih gradova. Prema dostupnim informacijama, jedino je KBC Rijeka odbio suradnju s organizacijom koja otvoreno optužuje žene za ubojstvo i aktivno radi na povećanju stigme prekida trudnoće te naložio izgon istih iz kruga bolnice. U Rijeci se tako, na dnevnoj bazi, može vidjeti dva do tri molitelja/ica kako stoje do klupe ispred glavnog ulaza u bolnički krug.

Kada se govori o svjetskoj kampanji čiji je dio i hrvatski ogranak “molitelja”, zapravo se govori o optuživanju žena da su ubojice, širenja propagandnih materijala s lažnim informacijama da prekid trudnoće povećava rizik od raka dojke, kako izvještava Guardian o situaciji u Ujedinjenom Kraljevstvu, a gdje je “molitvena inicijativa” također aktivna. Ipak je “40 dana za život” globalni pokret. Zaposlenici/ce klinika i stručnjaci/kinje izjavljuju kako aktivisti u Birmingamu i Leicesteru dijele letke s grafičkim prikazima fetusa koji sugeriraju da je prekid trudnoće teže preboljeti nego silovanje i da žene se žene koje prekinu trudnoću češće ubijaju. Nadalje, izvještavaju i kako žene u Cardiffu odgađaju dogovorene prekide trudnoće jer se ne žele suočiti s prosvjednicima, koji su optuženi da zastrašuju žene noseći kamere.

U Hrvatskoj “molitelji” još ne idu toliko daleko, no jednostavnom pretragom njihovih stranica smo saznale kako su tijekom ožujka održane tribine u organizaciji “40 dana za život”, i to u Zaboku, Vinkovcima i Vukovaru. Predavanja su održali ginekolog dr. Ivan Zmijanović (Zabok), dr. Tomislav Ćavar (Vinkovci) i dr. Mirjana Radan (Vukovar). Na našoj Facebook stranici smo objavile i izvještaj sa posljedne tribine, one održane u Vukovaru. Ono što je posebno zabrinjavajuće je da su predavanja za liječnike/ce bila bodovana prema pravilima Hrvatske liječničke komore.

Prema podacima sakupljenim istraživanjem reporterke Danke Derifaj i slobodne novinarke Mašenjke Bačić napravljena je interaktivna karta dostupnosti medicinske usluge prekida trudnoće u Hrvatskoj. Iz ove interaktivne karte je vidljivo kako u većini bolnica postoje liječnici/ce koji primaju plaće iz državnog proračuna i odbijaju pružiti uslugu prekida trudnoće, ali isto tako je vidljivo i kako su cijene prekida trudnoće sve osim ujednačene. Prema istraživanju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2014. godine, 52% liječnika/ca zaposlenih u državnim bolnicama odbijalo je pružalo uslugu prekida trudnoće na zahtjev. Pitamo se – hoće li ovakve akcije koje jedino za cilj imaju stigmatizirati žene i svoditi ih na bića čija je jedina funkcija biološka reprodukcija prestati kada se sto posto liječnika/ca bude pozivalo na “priziv savjesti”, odnosno svjesno odbijalo pružati medicinsku uslugu i kada žene budu naručivale tablete za pobačaj s interneta – napokon prestati? Čekamo li doista da žene počnu umirati radi ilegalnih pobačaja, radi upotrebe vješalica i biljnih mješavina kako bi mogle prekinuti trudnoće koje nisu željene? Do kada će “40 dana za život” terorizirati žene? Hoće li državni vrh dozvoliti da i novi takozvani Zakon o pobačaju oteža ženama donošenje odluka? Niti “molitvene inicijative”, različite udruge “za život” i “obitelj” ne rade na edukaciji, prevenciji, dostupnosti ginekoloških usluga i kontracepcije. Do kada će se viriti u tuđe krevete i suditi tuđe odluke?

Primijetili ste neku nelogičnost u tekstu? Javite na udruga@pariter.hr

Komentari

comments