“Mi to ne radimo” – pobačaj u Hrvatskoj nedostupan i skup, a do informacija se teško dolazi

“Ako to napravite, nećete moći noćima spavati”, moglo bi vas dočekati ako nazovete neku od bolnica u Hrvatskoj i kažete da želite pobaciti. Ovaj je odgovor aktivistkinja dobila konkretno u bolnici u Vinkovcima tijekom istraživanja koje je Platforma za reproduktivnu pravdu provela od 14. do 23. travnja 2020. godine. Istraživanjem je ispitana stvarna dostupnost legalno induciranog pobačaja u Hrvatskoj – aktivistkinje su zvale bolnice i provjeravale obavljaju li pobačaj, koja je cijena i postoji li mogućnost medikamentoznog pobačaja. 

Istraživanje je pokazalo da se u čak 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova ne može obaviti pobačaj na zahtjev ili dobiti informacija o tome obavljaju li pobačaj na zahtjev. Od toga je 6 javnih ustanova – opće bolnice u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Kninu, KBC Sveti Duh, KBC Sestre milosrdnice i, uz njih, privatna Specijalna bolnica Medico u Rijeci i Specijalna bolnica i poliklinika Podobnik. U Podobniku su nam rekli da inače obavljaju pobačaj na zahtjev, ali da trenutno zbog pandemije ne. U Kninu se također pobačaji ne obavljaju zbog pandemije. KBC Sveti Duh, za koji je istraživanje iz 2019. godine pokazalo kako su svi liječnici_e u prizivu savjesti, nismo uspjele dobiti telefonski ni e-mailom iz nekoliko pokušaja. Isto je bilo i s KBC Sestre milosrdnice, ustanovom za koju se u prethodnim istraživanjima utvrdilo da obavlja pobačaj na zahtjev. 

Također, bolnice u Slavoniji koje ne obavljaju pobačaj, upućuju na OB Pakrac koji nam je potvrdio da ga obavlja na zahtjev iako nije službeno ovlaštena ustanova prema popisu Ministarstva zdravstva. Istraživanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2018. pokazalo je da su bolnice u Požegi i Vinkovcima kolektivno u tzv. prizivu savjesti, ali su iz bolnica Pravobraniteljici tada naveli kako osiguravaju vanjskog suradnika koji obavlja pobačaj. Naše je istraživanje pokazalo da kad nazove žena koja želi pobaciti – odgovor u tim bolnicama je: “Mi to ne radimo”.

Umjesto pružanja informacija o legalnom medicinskom zahvatu, čak i u bolnicama u kojima se obavlja pobačaj, preusmjeravat će vas s broja na broj, primit ćete različite odgovore iste bolnice i proći ćete izrazito dugotrajan proces da bi došli do odgovora na osnovna pitanja. Nakon višestrukih i višednevnih pokušaja kontaktiranja KBC Split jedva dobijete informaciju da uopće obavljaju pobačaj, a dalje se sve dogovara “osobno” s liječnikom, dok u KBC Zagreb djelatnica navodi: “Kod nas toga nema… Sve to će ti kasnije doći na naplatu…”, a druga djelatnica četiri dana nakon kaže da obavljaju pobačaj, ali mora se “svakako doći osobno”. 

Uzrok ovakvih odgovora i odbijanja u većini slučajeva je tzv. priziv savjesti. Interaktivna karta dostupnosti pobačaja nastala prethodne godine prema istraživanjima novinarki Mašenjke Bačić i Danke Derifaj, pokazuje da u javnim bolnicama dva najveća grada ukupno 80% djelatnika_ca ulaže tzv. priziv savjesti. U KBC Split samo jedna osoba ne ulaže priziv savjesti dok je još najgore stanje u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske. Cjelokupna slika dovodi do alarmantne situacije u kojoj oko 60% svih specijaliziranih zdravstvenih djelatnika_ca odbija pružiti medicinsku skrb, a ta brojka se iz godine u godinu povećava. 

Dok se broj zdravstvenih djelatnika_ca koje_i pružaju zdravstvenu uslugu prekida trudnoće smanjuje, povećava se ionako visoka cijena, što predstavlja još jednu veliku prepreku ostvarenju prava na pobačaj. Najnižu prosječnu cijenu od 1870 kn imaju KBC Osijek, OB Bjelovar i OB Gospić, dok najvišu cijenu imaju OB Dubrovnik i KBC Rijeka s iznosom od 3000 kn te privatna specijalna bolnica Podobnik u kojoj je cijena inače čak 4000 kn. Kad usporedimo podatke iz perioda 2014./2015. godine, razlike u cijeni pojedinih bolnica se u ovom relativno kratkom razdoblju kreću od 500 (npr. Varaždin u kojem je s 1500 poskupjelo na 2000 kn) pa čak do 1300 kn (Slavonski Brod u kojem je s oko 1000 poskupjelo na oko 2300 kn). Pravobraniteljica u izvještaju iz 2018. godine također upozorava na povećanje i neujednačenost cijena. Navodi da je prosječna cijena 2018. godine na nacionalnoj razini iznosila 2240 kn, što predstavlja rast od 400 kn u odnosu na prosječnu cijenu iz 2014. godine. 

Medikamentozni prekid trudnoće (pobačaj uz pomoć tableta), koji bi u pravilu trebao biti znatno jeftiniji, a za čije uvođenje kod nas postoje zakonski i drugi uvjeti, i dalje je iznimno nedostupan iako se vidi napredak. Prema izvještaju PRS 2018., opciju medikamentoznog prekida trudnoće u Hrvatskoj je pružalo šest zdravstvenih ustanova: KBC Rijeka, OB Pula, OB Gospić, OB Sisak, OB Nova Gradiška i SB Podobnik, a 11 ustanova je navelo da ga namjerava uvesti u roku dvije godine. Prema našem istraživanju medikamentozni prekid trudnoće u 2020. godini trebalo bi biti moguće obaviti u devet zdravstvenih ustanova: KBC Zagreb, KBC Rijeka, OB Sisak, OB Pula, OB Dubrovnik, OB Karlovac, OB Zabok i OB Varaždin (trenutno ne zbog pandemije, kažu). I u SB Podobnik dobile smo informaciju da “inače imaju tu opciju, ali ne sada zbog pandemije”. Cijene medikamentoznog pobačaja variraju, a kreću se (prema dostupnim informacijama) od 950 kn (OB Pula) do 2000 kn ili više, ukoliko se radi o Rh negativnom faktoru (OB Karlovac). Najčešća cijena je 1500 kn. 

Ovakvi porazni rezultati ukazuju na dugogodišnji nemar države i javnozdravstvenih politika koje su rezultirale zabrinjavajućom i sve većom ograničenošću prava na zaštitu zdravlja i reproduktivne autonomije žena. Kako će jedna žena tokom pandemije i nadolazeće ekonomske krize u kojoj je mnogima ugrožena egzistencija moći prekinuti neželjenu trudnoću? Što ona može napraviti ako joj je to pravo uskraćeno u njenom mjestu ili županiji? Stoga zahtijevamo besplatan pobačaj pokriven sredstvima HZZO-a koji će biti dostupan svima, hitno ukidanje prava na uskraćivanje skrbi ili tzv. priziv savjesti te dostupnost medikamentoznog pobačaja u svim ovlaštenim bolnicama. Cijeli popis zahtjeva Platforme možete pronaći OVDJE

Izvor: Platforma za reproduktivnu pravdu

Komentari

comments

Europske vlade moraju osigurati siguran i pravovremen pristup prekidu trudnoće na zahtjev za vrijeme pandemije COVID-19

Zajednička izjava civilnog društva – 8. travnja 2020. 

Pandemija COVID-19 i javnozdravstvena kriza su veliki izazov za sustave javnog zdravstva širom Europe. Dok europske zemlje nastoje suzbiti pandemiju, zaštiti populaciju i izaći u susret rastućim zahtjevima koji su postavljeni ispred zdravstvenih djelatnika/ca i institucija, izuzetno je važno da prihvate i implementiraju i mehanizme zaštite zdravlja, digniteta, fizičkog i psihičkog integriteta te reproduktivne autonomije žena i djevojaka u regiji. 

Pročitaj više

Komentari

comments

Prijedlog odluke o osnivanju Istražnog povjerenstva za utvrđivanje činjenica u vezi postojanja, financiranja, djelovanja i utjecaja organizacija i udruga koje pružaju savjetovanje trudnicama na području RH


Danas u 12:30 sati održana je konferencija na kojoj su govorili saborski zastupnici Bojan Glavašević (Predsjednik Kluba HSU-a, SNAGA-e, nezavisnih zastupnika i Nove politike), Sabina Glasovac (SDP) i Vesna Pusić (GLAS) kako bi predstavili javnosti “Prijedlog odluke o osnivanju Istražnog povjerenstva za utvrđivanje činjenica u vezi postojanja, financiranja, djelovanja i utjecaja organizacija i udruga koje pružaju savjetovanje trudnicama na području Republike Hrvatske”, koji se danas stavlja u parlamentarnu proceduru. Prijedlog odluke o osnivanju ovog povjerenstva su potpisali 21 saborskih zastupnika iz stranaka GLAS, IDS, HSS, HSU, MOST, SDP, SDSS, SNAGA-e, Nove Politike, te nezavisni saborski zastupnici Bojan Glavašević i Marko Vučetić.

● U hrvatskim i međunarodnim medijima pojavile su se indikacije da se tzv. “krizni centri za trudnoću” šire po Europi i po Hrvatskoj – kao dio globalnog, koordiniranog projekta čiji je cilj dezinformirati žene o njihovim reproduktivnim pravima i zdravlju, te uvesti dodatne prepreke za žene koje žele prekinuti trudnoću.

● Krizni centri trudnoće su organizacije koje nastoje odvratiti žene koje razmišljaju o pobačaju, pružanjem pogrešnih ili netočnih informacija i savjeta o reproduktivnom zdravlju i zdravstvenim uslugama.

● Ovakva praksa ženama uskraćujepristup zdravstvenim uslugama kao i pristup točnim informacijama koje su temeljenje na znanstvenim dokazima, a na koje imaju zakonsko pravo.

● Postoje dokazi da neke od ovih pseudo-medicinskih ustanova primaju sve veće financijske potpore od inozemnih organizacija i vlada, prvenstveno iz SAD-a, kao dio politike SAD-a usmjerene na uskraćivanje prava na prekid trudnoće u Europi i svijetu.

● Ovakve prakse predstavljaju ozbiljnu opasnost za ženska reproduktivna prava i zdravlje na što je upozorio i Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava u svom pismu Europskoj Komisiji.

● Sukladno preporukama za Republiku Hrvatsku, UN-ovog Odbora za ukidanje diskriminacije žena, objavljenima 24. srpnja 2015., Hrvatska treba spriječiti nazadovanje u područjima spolnog i reproduktivnog zdravlja, što uključuje i pristup sigurnom pobačaju.

● UN-ov “Odbor poziva državu stranku da poduzme mjere, uključujući i zakonodavne, kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita i spriječilo da sociokulturalni stavovi, uključujući i one vjerskog podrijetla, predstavljaju prepreke potpunom ostvarivanju ženskih prava.

● Organizacije i/ili udruge koje pružaju savjete o reproduktivnom zdravlju i šire dezinformacije se nalaze izvan zakonskih okvira i mogućnosti nadzora

● Iako se neke organizacije, npr. klinikazapobacaje.com, nastoje prikazati kao da pružaju profesionalne medicinske i psihološke usluge, ti su centri izuzeti od regulatornog, licenciranog i vjerodostojnog nadzora koji je obavezan za ustanove koje pružaju zdravstveno savjetovanje.

● Od javnog interesa je spriječiti širenje dezinformacije na internetu u području zaštite zdravlja

● Uzimajući u obzir dokazani i značajni utjecaj dezinformacija na internetu u vezi cijepljenja i dokazani negativni utjecaj širenje takvih dezinformacija na javno zdravlje i sustava javnog zdravstva, važno je spriječiti slične negativne posljedice za žensko zdravlje širenjem dezinformacija u vezi prekida trudnoće.

● Cilj rada Istražnog povjerenstva je utvrđivanje svih činjenica u vezi postojanja, financiranja, djelovanja i utjecaja organizacija i udruga koje pružaju savjetovanje trudnicama na području Republike Hrvatske, s posebnim naglaskom na utvrđivanje dosega i utjecaja dezinformacija o ženskim reproduktivnim i seksualnim pravima i zdravlju koje šire pojedine nacionalne udruge. Također, Istražno povjerenstvo će istražiti doseg, utjecaj i povezanost međunarodnih udruga i mreža kojima je cilj uskratiti ženama pravo na abortus, s udrugama koje pružaju krizno savjetovanje trudnicama na području Republike Hrvatske.

Komentari

comments

O malicioznim ženomrzilačkim politikama

U Alabami je nedavno potpisan zakon koji brani prekid trudnoće u gotovo svim slučajevima, uključujući trudnoću kao posljedicu silovanja i incesta. Također je uvedena i mogućnost kazne, i to do 99 godina zatvora za liječnike i liječnice koji vrše prekide trudnoća.

Uz Alabamu, Georgia ,Ohio, Mississippi i Kentucky su imaju izglasane restriktivne i opasne zakone vezane uz prekid trudnoće.

Anti-choice pokret je snažan i vokalan u SAD-u već desetljećima, no sada mu je vjetar u leđa dala i Trumpova administracija i njihove mizogine politike, a od kojih je značajnu pažnju medija i javnosti privukao i takozvani “gag-rule” koji je ograničio pristup klinikama za prekide trudnoće i u SAD-u i u zemljama u kojima je SAD financirao rad klinika, što je dovelo do ugroze zdravlja žena u manje razvijenim zemljama. Unatoč svim ranijim napadima na pravo na pobačaj, ovo je jedan od najžešćih napada na Roe protiv Wade, odnosno odluke Vrhovnog suda iz 1973. godine koji je pravo na pobačaj prepoznao kao ustavno pravo, i to pobačaj do otprilike 24 tjedna trudnoće.

Kao što je vidljivo iz “gag-rulea”, restrikcije pobačaja nisu nikako nešto što se događa u “manje razvijenim” zemljama – SAD je pionir u ograničavanju prava na pobačaj. Radi se o malicioznoj ženomrzilačkoj politici koja prepoznaje pulsiranje fetusa ispred kucanja srca žena, njihovih života i postojećih obitelji.

Osim ovih pet država SAD-a koje trenutno imaju izrazito nazadne zakone o pobačaju, već se niz godina aktivno radi na ograničavanju prava na pristup pobačaju, bilo kroz restrikciju financiranja rada organizacija koje prekide trudnoće pružaju (jer je to medicinska usluga), bilo kroz nametanje savjetovanja i dodatnih ultrazvuka, te rastuće stigmatizacije pobačaja u javnom prostoru kroz manifestacije kao što je “40 dana za život”, “Hod za život” i različite pokrete mladih ljudi. Očita je sličnost između “modusa operandi” organizacija iz SAD-a i ovih koje imamo doma – Hodovi za život nisu ništa doli jedan od uvezenih alata za ograničavanje prava na prekid trudnoće, a prekidi trudnoće, kako znamo, nerijetko doslovno spašavaju živote žena. Postavlja se pitanje u kojem smo to civilizacijskom stadiju kada je fetus, koji je neodvojiv od žene do preko dvadeset tjedna trudnoće, važniji od same žene, dok se u isto vrijeme ne propituje kontracepcija i dostupnost iste, dok je argument muškarca protiv korištenja kondoma tijekom seksualnog odnosa isključivo muška ugoda, a žene su te koje snose fizičke, emocionalne i novčane posljedice, kao i njihova postojeća djeca.

Pobačaj je legaliziran u mnogim zemljama svijeta upravo sedamdesetih i šezdesetih godina, i to kako bi se prevenirala smrt žena radi nestručno izvedenih prekida trudnoće. Prema podacima Guttmachera, od 56 milijuna induciranih pobačaja na godišnjoj razini u periodu od 2010. Do 2014. Godine, procjenjuje se da je 25 milijuna (45 posto) bilo nestručno izvedenih prekida trudnoće. U odnosu na preostalih 55 posto, procjenjuje se da je čak 31 posto postupaka bilo manje sigurno te je 14 posto rizičnih postupaka, od čega ostaje samo 10 posto sigurno izvedenih pobačaja. Uvijek se može pribjeći naručivanju tableta preko interneta (što je moguće učiniti i u Hrvatskoj), no pitanje je u kojem će trenutku država početi ograničavati i pravo na kupovinu tableta preko interneta i kakvi bi bili ekonomski pokazatelji, odnosno troškovi, samo-induciranih pobačaja u tom slučaju.

Isto tako imamo i primjer iz Rumunjske iz nedavne povijesti: Ceauşescu je kroz Dekret 770 zabranio kontracepciju i namjerne pobačaje, što je dovelo do velike smrtnosti žena (procjena je da je do 1989. godine umrlo 9 milijuna Rumunjki radi ilegalnih pobačaja) te nevjerojatan broj djece koja su ostavljana u domovima za nezbrinutu djecu bez adekvatne skrbi. Restrikcija prekida trudnoće je totalitarna politika i miješanje države u seksualni život stanovništva, odnosno zadiranje u privatnu sferu. Naravno, nije toliko izgledno da će se Ceauşescova politika ponoviti i u 21. Stoljeću, no da će žene pribjegavati različitim sredstvima kako bi napravile pobačaj, a što će imati utjecaj na njihovo zdravlje, zdravstveni sustav u smislu posljedica liječenja nestručno izvedenih pobačaja te društvo u cjelini uopće nije upitno.

Foto: Martina Šalov

Komentari

comments

Preoblikovanje abortusa da udahne životu u “kulturu smrti”

PREOBLIKOVANJE ABORTUSA DA UDAHNE ŽIVOT U „KULTURU SMRTI“

Abby Minor je autorica o seksualnoj politici na Bitch Media u 2018.

Siječanj nam donosi 46. obljetnicu Roe v. Wade, zbog čega deseci tisuća aktivista protiv abortusa odabiru, kao i svake godine nakon 1974., upravo ovo prohladno vrijeme u godini za svoj put u Washington D.C. za March for Life (Hod za Život), okupljanje koje je postepeno raslo od svog začetka da bi postalo najveći pro-life događaj u svijetu. Kako čine već desetljećima, sudionici hoda će iskoristiti taj vodeći pro-life događaj kako bi isticali vodeću pro-life ideju da život počinje začećem; ta misao je naveliko izražena u temi ovogodišnjeg hoda „Unique from Day One“ („Jedinstven od Prvog Dana“).

Za nas koje radimo na smanjenju stigme oko abortusa, takve tvrdnje znaju biti frustrirajuće i baciti nas u intelektualne krugove. Znamo da nismo niti zle niti zbunjene te da su naša iskustva s abortusom obilježena mudrošću i brigom. No kako možemo dokazati da abortus ne prekida život? Kako možemo definirati „život“ ili pobiti tuđu definiciju toga kada ljudski život počinje?

Želim pitati drugačije pitanje: Što ako problem oko toga počinje li život začećem zapravo nije bitan? Drugim riječima, što ako jednostavno prigrlimo činjenicu da je abortus koristan, nužan i svet – čak i ako život uistinu počinje začećem?

Djelatnici i savjetnici u području pobačaja i opcija u trudnoći već dulje vremena priznaju da abortus podrazumijeva neku vrstu smrti. Charlotte Taft, bivša predsjednica Abortion Care Networka te pionirka u pružanju psihološkog savjetovanja kod abortusa, napominje da kao što se ponekad radost i olakšanje mogu pojaviti kao emocije kod iskustva pobačaja, „također se može javiti tuga, jer pričamo o smrti, o neprenošenju života naprijed, a ne znamo kako pričati o završetku života na način koji poštuje život.“ Melissa Madera, osnivačica Abortion Diary web-stranice, pridružuje se Taftinim riječima; Madera je slušala stotine žena dok su pričale svoje priče o pobačajima te također ističe da osjećaji prema smrti mogu igrati ulogu u tim pričama. „Iako to nije biće koje postoji u ovom svijetu već,“ Madera kaže, „odlučujemo hoće li život ići naprijed ili ne – i u to je uključena smrt, kako bi izabrali život, odnosno drugačiji život, za sebe.“

Ali ova perspektiva je nešto od čega se tradicionalni pro-choice pokret odvajao i Taft primjećuje da postoje tenzija između stvarnih ljudskih iskustava i konvencionalnih pro-choice poruka. Priznati „kompleksnost izbora da se ne donese novi život na svijet te zapravo prekid života,“ kaže, „je kontroverzan čak i unutar pro-choice pokreta jer ne znamo kako razgovarati o životu i smrti u abortusu.“

Ne znamo kako razgovarati o tome najvećim razlogom zbog toga jer su sile koje žele zabraniti abortus diktirale uvjete debate. Stoljećima je zapadnjački patrijarhat, kapitalizam, kršćanstvo i militarizam sadio kod nas strah o mraku, ambiguoznosti i smrti, te postavio plodno tlo za anti-choice retoriku. Do trenutka kad je papa Ivan Pavao II opisao „dramatičnu borbu između ‘kulture života’ i ‘kulture smrti’“ u ranim 90-ima, naša kultura je već povezivala „život“ s dobrotom te duboko stigmatizirala smrt. Stoga su papina stroga izvrtanja pružila aktivistima protiv abortusa, kao i političarima, ono što se čini kao nepobitni argument za opisivanje svoje pozicije: Koristeći njegovu retoriku, slave March for Life na način da „promovira kulturu života“ te osuđuju Planned Parenthood jer „vodi kulturu smrti.“ I dok pro-choice komentatori

Tekst je preuzet sa bitchmedia.org.

Komentari

comments

An Open Letter to Pope Francis

Dear Pope Francis,

As abortion providers and organizations that advocate for a woman’s right to choose, we were disturbed by your comments comparing a woman’s right to make decisions about her own body to “resorting to a contract killer.” Your reckless rhetoric was a disappointment to abortion providers who seek to do right by women every day around the globe, often at great risk to themselves and to their families. You display a sad lack of understanding of the everyday experiences of the world’s women and the tough decisions and situations that they face every day in matters concerning their healthcare.Pročitaj više

Komentari

comments

Reakcija Platforme za reproduktivna prava žena povodom reakcije vladajućih na istup Ivane Ninčević Lesandrić

Platforma za reproduktivna prava žena javno osuđuje reakcije vladajućih na jučerašnjoj saborskoj raspravi o izglasavanju nepovjerenja HDZ-ovom ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, pri čemu je MOST-ova saborska zastupnica, Ivana Ninčević Lesandrić, iznijela vlastito svjedočanstvo o nedopustivim i ne-etičkim praksama u javnim bolnicama, točnije o obavljanju kiretaže bez anestezije. Reakcije u prvom redu samog ministra Kujundžića, predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, te premijera Andreja Plenkovića osuđujemo kao krajnje neprimjerene i neoprostive, posebno kada znamo da su sva trojica navedenih muškaraca zbog svojih funkcija direktno uključena u donošenje odluka upravo o reproduktivnom zdravlju žena. Osobe koje imaju takvu odgovornost ne mogu si dozvoliti onakve ispade!

Pročitaj više

Komentari

comments

Barriers to Abortion Access in Croatia

Abstract: Background: Since 1978, Croatia has had a tolerant legal framework for abortion access. While tolerant frameworks deter a proportion of unsafe abortions, they do not guarantee access in practice. Barriers such as excessive cost or non-referrals to willing providers can render abortions practically inaccessible and increase the unsafe abortion rate. Minimal research has explored barriers to abortion access in developed countries, especially those in Europe.

Objective: To explore barriers and facilitators influencing women’s abortion access in Croatia.

Methods: This research was an exploratory qualitative study utilizing semi-structured interviews. Topic lists were constructed based on research concerning worldwide barriers to abortion access. Two experts, six obstetrician-gynaecologists (OBGYNs) and eleven abortion receivers were recruited. These 19 interviews (20-40 minutes) were conducted in person, skype or via phone. Data was validated through member checks and analyzed by thematic analysis.

Pročitaj više

Komentari

comments

28th of September – Action for free and legal abortion!

On the occasion of the Global day of Action for Access to Safe and Legal Abortion the Platform for Women’s Reproductive Rights organised, on 28 September at 18:00 in Zagreb, the protest entitled ″For free and available abortion″ in order to re-emphasize the systematic negligence and ignorance when it comes to the reproductive rights of female citizens of Republic of Croatia by institutions and in particular by the Government.Pročitaj više

Komentari

comments