Neregulirani poziv na priziv savjesti

Koliko je pravo na priziv savjesti problematično područje što se tiče ljudskih prava, ranije je pisao i portal Libela.org, te dio njihova članka donosimo i ovdje.

ASTRA-mreža udruga za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena srednje i istočne Europe (www.astra.org.pl) izrazila je duboku zabrinutost  zbog rezultata glasovanja o rezoluciji “Ženski pristup legalnoj medicinskoj skrbi: problem nereguliranog pozivanja na prigovor savjesti”, te je s tim u vezi uputila otvoreno pismo Predsjedniku parlamentarne skupštine Vijeća Europe, koje prenosimo u cijelosti:

Rezultatima ovog glasovanja izravno se poništava planirana rezolucija kojom se trebala regulirati mogućnost pozivanja na prigovor savjesti među zaposlenima u zaštiti reproduktivnog zdravlja. U pozadini većine usvojenih izmjena nalazi se protivljenje pobačaju, a njihovim se prihvaćanjem u potpunosti gubi temeljna  ideja izvorne rezolucije o prigovoru po savjesti. Nova rezolucija, naslovljena “Pravo na prigovor savjesti u legalnoj medicinskoj skrbi”, ne nudi odgovor na pitanje kako uskladiti pravo žena na reproduktivno zdravlje sa pravom pojedinca na izražavanje prigovora savjesti. Kao rezultat glasovanja, izvorna rezolucija temeljena na konkretnim podacima i izvještajima, odbačena je u korist nove, jednostrane rezolucije čiji je cilj isključivo zaštita prava na prigovor savjesti. Izmjena naziva rezolucije, pri čemu je iz finalne verzije ispušten spomen žena, najbolje svjedoči o manjku predanosti zaštiti ženskih prava.

Osobito nas brine 1. stavak rezolucije u kojem se navodi slijedeće: Niti jedna fizička ili pravna osoba neće biti podvrgnuta prisili, neće se držati odgovornom, niti će ju se na bilo koji način diskriminirati ukoliko odbije izvršiti, osigurati prostorije za izvršavanje, pomoći izvršavanju ili se sama podvrgnuti abortusu, izvršiti pobačaj ili eutanaziju, ili bilo koji drugi čin koji bi iz bilo kojeg razloga za posljedicu imao smrt ljudskog fetusa ili embrija.”

Međunarodna deklaracija o ljudskim pravima definira pravo na slobodu misli, savjesti i vjere kao pravo pojedinca, što znači da se na njega ne mogu pozivati ustanove poput bolnica. Zdravstvene ustanove, posebice one u funkciji javne zdravstvene zaštite, dužne su pružiti građanima odgovarajuću medicinsku skrb. Nadalje, rezolucijom nije do kraja definirana mogućnost pozivanja na pravo na prigovor savjesti za ostale djelatnike u zdravstvenoj zaštiti, odnosno takve koji nisu izravno uključeni u obavljanje medicinskog zahvata. Činjenica da se neizravni sudionici u zdravstvenoj zaštiti poput upravitelja ili sponzora bolnica ne bi trebali pozivati na prigovor po savjesti, izuzetno je problematična.

Nadalje, zabrinjava nas 3. stavak rezolucije u kojem stoji kako je mogućnost pozivanja na prigovor savjesti na odgovarajući način definirana i regulirana u zemljama članicama Vijeća Europe. To nije istina. Naprotiv, u velikom broju zemalja članica, pravo djelatnika zdravstvene zaštite da izraze prigovor savjesti i dalje predstavlja problematično i nedefinirano pravno područje. Dva sudska procesa koja se trenutno vode protiv Poljske pred  Europskim sudom za ljudska prava jasno pokazuju u kolikoj mjeri ovakav nedostatak pravne regulative može utjecati na živote žena. U prvome je slučaju pacijentici sustavno uskraćivan inače zakonom zajamčen predporođajni pregled. Drugi se proces vodi protiv liječnika koji su odbili obaviti dijagnostičke preglede na ženi koja je željela iznijeti svoju trudnoću, jer su smatrali da bi to moglo imati negativne posljedice za fetus djeteta. Njihovo je odbijanje, nažalost, imalo tragične posljedice: žena je imala sponatani pobačaj te naposlijetku preminula uslijed manjka liječničke skrbi. U Austriji, gdje ne postoje konkretna zakonska regulativa prigovora savjesti, djelatnici u zdravstvenoj zaštiti često često odbijaju vršiti pobačaje pozivajući se na vlastita moralna ili vjerska uvjerenja. Nedavno je objavljena vijest kako se u Bratislavi, glavnom gradu Slovačke, abortus obavlja tek u svakoj petoj bolnici. U onim bolnicama u kojima je moguće izvršiti pobačaj, čest je slučaj da se osoblje neprijateljski odnosi prema ženama koje se podvrgavaju takvom zahvatu. Liječnici koji se protive pobačaju uglavnom su puni predrasuda, te nerijetko otvoreno pokazuju prezir prema svojim kolegama koji podržavaju ženino pravo na izbor.[1]

Ukoliko dođe do povreda prava pacijentica, odnosno ukoliko se u slučaju pozivanja na priziv savjesti ne osigura adekvatna zamjena, osim udrugama o kojima će biti napisan zaseban odjeljak, obratiti se može pučkom pravobranitelju Republike Hrvatske:

Adresa

Trg hrvatskih velikana 6

10000 Zagreb
Republika Hrvatska

Tel: +3851 4851 855
Tel: +3851 4851 853

info@ombudsman.hr

Fax: +3851 6431 628

Primanje stranaka

utorak – petak od 09,00 do 12,00 sati

[1] http://www.libela.org/vijesti/1680-pravo-na-prigovor-savjesti-omoguceno-i-institucijama/