Sažetak podneska Ustavnom sudu u postupku odlučivanja o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

Nov 13, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Sažetak podneska Ustavnom sudu u postupku odlučivanja o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

U podnesku se razmatra interpretacija prava na život u međunarodnom pravu, nakon čega slijedi analiza standarda zaštite reproduktivnih prava koje su uspostavili odbori utemeljeni glavnim konvencijama UN-a za zaštitu ljudskih prava te Europskog suda za ljudska prava i Europske komisije za ljudska prava. Potom se daje osvrt na recentne trendove u komparativnom zakonodavstvu i ustavnosudskoj praksi po pitanju regulacije pobačaja i zaštite prenatalnog života s naglaskom na europska rješenja, nakon čega se razmatraju moguće pravne i praktične posljedice ukidanja Zakona. Zaključuje se da bi tumačenje prava na život na način da uključuje fetus te posljedično ukidanje Zakona bilo u suprotnosti s međunarodnim standardima, trendovima u komparativnom pravu te bi imalo negativne posljedice na zdravlje i živote žena.

Analiza međunarodnopravnih standarda pokazuje je da fetus nema status nositelja ljudskih prava. Naime, pripremni materijal dokumenata koje jamče pravo na život na globalnoj razini  (Opća deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,) pokazuje da se o pitanju raspravljalo te da je odlučeno da prava pripadaju samo rođenim osobama. Čak i Konvenciju o pravima djeteta, koja u preambuli sadrži odredbu o potrebi zaštite djeteta i prije i poslije rođenja, prema pripremnom materijalu treba tumačiti na način da se odnosi na obveze države da štiti kapacitet djeteta da preživi i razvija se nakon rođenja kroz zaštitu i potporu trudne žene kroz npr. zdravstvene mjere prenatalne skrbi. Europska konvencija preuzela je terminologiju Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Nadalje, tijela koji nadziru implementaciju konvencija u državama članicama postavila su standarde zaštite prava na reproduktivno samoodređenje u svojim općim preporukama/komentarima o pojedinim pravima, zaključnim komentarima na izvješća država članica te odlukama u individualnim slučajevima. Pravo na reproduktivno samoodređenje odnosi se na pravo parova i pojedinaca da slobodni od diskriminacije, prisile i nasilja odlučuju o tome hoće li i koliko često te u kojim vremenskim razmacima imati djecu te da imaju informacije i sredstva za donošenje takvih odluka. To je pravo prepoznato u Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (čl. 16. I čl. 12.), koja ga razrađuje u dvije preporuke (br. 21. i 24.), iz kojih se može iščitati potpora pobačaju na zahtjev. I drugi odbori donijeli su komentare u kojima postavljaju standarde zaštite tog prava (npr. Opći komentar br. 22 Odbora za ekonomska, socijalna i kulturna prava). Osim toga, odbori u svojim zaključnim komentarima na izvješća država članica konzistentno kritiziraju države koje imaju restriktivne zakone te zahtijevaju od njih da liberaliziraju zakone i prakse. U odlukama na individualne pritužbe našili su kršenja prava zbog restriktivnih zakona (predmeti: Odbor za ljudska prava K.L. protiv Perua, Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena, Mellet protiv Irske,) ili problema s dostupnošću pobačaja u praksi (predmeti: Odbor za ljudska prava, L.M.R. protiv Argentine, Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena L.C. protiv Perua). Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava odbili su priznati fetusu status nositelja ljudskih prava, no nisu se jasno odredili o pravu na pobačaj. Ipak, smatrali su da liberalni zakoni, uključujući onaj koji dopušta pobačaj na zahtjev (kao u slučaju R.H. protiv Norveške), ne krše konvencijska prava te su uspostavili standarde kojima se osigurava pravovremena dostupnost pobačaja u praksi (poljski slučajevi: Tysiac, R.R. i P. i S.). Međunarodnopravni standardi zaštite ljudskih prava stoga ne upućuju na to da je hrvatski Zakon neustavan.

Analiza zakona i ustavnosudske prakse u Europi također ne upućuje na zaključak da je hrvatski zakon neustavan. Naime, velika većina država u Europi  (27) dopušta pobačaj na zahtjev u ranim stadijima trudnoće. Recentna ustavnosudska praksa u Europi sve veću pozornost posvećuje pravima žena. Ustavni sudovi Slovačke i Portugala, na primjer, odbili su fetusu dati status subjekta ustavnih prava te razmatrali pitanje zaštite prenatalnog života kao pitanje vrijednosti, koje se ostvaruje prvenstveno zaštitom žena. Godine 2010. portugalski Ustavni sud je presudio da je pobačaj na zahtjev u skladu s Ustavom te ustvrdio da se zaštita prenatalnog života ne postiže kriminalizacijom pobačaja, već kroz edukaciju i uspostavu socijalnih politika koji podržavaju želju za nastavkom trudnoće. Slovački je Sud 2007. naglasio da zaštitu fetusa prvenstveno treba realizirati mjerama zaštite žena (u području zdravstvene, socijalne i radno pravne politike), a ne mjerama protiv njih. Zaključio je da zakon o pobačaju ne krši Ustav, koji za razliku od hrvatskog Ustava sadrži odredbu koja navodi da je ljudski život vrijedan zaštite i prije rođenja.

Konačno, posljedice restriktivnih zakona govore u prilog zakonodavnog rješenja koje dopušta pobačaj na zahtjev. Naime, dok restriktivni zakoni ne djeluju na smanjenje stope pobačaja,  jedan su od vodećih uzroka smrtnosti trudnica. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) godišnje se obavi oko 22 milijuna nesigurnih pobačaja,  a 98% tih pobačaja događa se u zemljama u razvoju koje imaju restriktivne zakone o pobačaju.  Oko 47.000 smrtnih ishoda povezanih s trudnoćom posljedica su komplikacija nesigurnog pobačaja, dok 8 i pol milijuna žena godišnje doživljava komplikacije zbog nesigurnog pobačaja i potrebna im je zdravstvena njega. SZO smatra da su se ti ishodi mogu spriječiti kroz seksualnu edukaciju, planiranje obitelji, osiguranje sigurnog, legalnog induciranog pobačaja i medicinsku skrb za komplikacije nakon prekida trudnoće. Osim toga, u državama koje imaju restriktivne zakone (npr. Poljska, Irska) liječnici katkad odbijaju pravovremeno provesti dijagnostiku te neophodno liječenje što može rezultirati trajnim oštećenjima, pa i smrću trudnica.

Sve navedeno govori u prilog tome da Zakon nije neustavan.

Podnesak sastavile:

CESI i pravne stručnjakinje dr. sc. Ivana Radačić i Karolina Więckiewicz.

Komentari

comments

Zašto u Hrvatski Ustav nije ušla odredba ” Jamči se nepovredivost ljudskog života od začeća do prirodne smrti ” prema želji Katoličke crkve?

Oct 26, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Zašto u Hrvatski Ustav nije ušla odredba ” Jamči se nepovredivost ljudskog života od začeća do prirodne smrti ” prema želji Katoličke crkve?

Članak sociologa Slavena Letice objavljen u Večernjem listu od 24.10.2o16. pod naslovom Kako je u Ustav ušlo ” Svako ljudsko biće ima pravo na život” u nekim važnim segmentima dezinformira čitatelje i čitateljice. Stoga ga dopunjujem dolje navedenim podacima.

Autor iskrivljuje ili propušta navesti bitne činjenice, a te su:

1/ U tekstu S.L. je proizvoljna i pogrešna interpretacija čl.21. Hrvatskog Ustava, koji glasi : st.1. “Svako ljudsko biće ima pravo na život. st.2. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.” Čl.21. se odnosi na čovjeka koji je živ rođen, a ne na plod u ženinoj maternici. Da se odnosi i na plod u maternici, čl.21. mogao je, uz zabranu smrtne kazne, sadržavati i st.3., npr.: ” U Hrvatskoj nema induciranog pobačaja”, zar ne ?!

Predsjednik Tuđman i ostali ustavotvorci hrvatskog Ustava iz 1990. nisu unijeli u Ustav odredbu koju je željela Katolička crkva “Jamči se nepovredivost ljudskog života od začeća do prirodne smrti.“, iako je, prema pisanju S.L., biskup i kardinal Katoličke crkve dr. Franjo Kuharić ” pristojno zamolio da bi njemu i Crkvi bilo izuzetno stalo da se u hrvatskom ustavu nađe ” upravo takva odredba. Ona se ipak ne nalazi u gl.III našeg Ustava, naslovljenoj ” Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda”, jer svi postojeći međunarodni i regionalni instrumenti o ljudskim pravima kojih je Republika Hrvatska država-stranka priznaju pravo na život od rođenja, a ne prenatalno. To stoga, što ne postoji konsenzus oko definicija početka ljudskog života, ljudske osobe i ljudskog bića, niti na biološkoj, niti na medicinskoj, niti na filozofskoj i etičkoj, kao ni na teološkoj razini. Usprkos suprotnim glasinama koje bučno pronose protivnici pobačaj i temeljnih ljudskih prava žena, plod u maternici nema pravnu osobnost niti mu pripadaju temeljna ljudska prava do trenutka rođenja. ( Vijeće Europe, The right to life: A guide to the implementation of Article 2 of the European Convention on Human Rights, 2006, Human rights handbooks, No. 8.,  )

Već članak 1. Opće deklaracije o pravima čovjeka, kojom su temeljna ljudska prava ustoličena u naše moderno doba, proklamira: ” Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”. Da se radi o pravu čovjeka koji je rođen, a ne pravu zigote, blastociste, embrija i fetusa u maternici, potvrđuju povijesti usuglašavanja kasnijih ugovora (travaux preparatoires) i juriprudencija organa ovlaštenih za interpretaciju i nadzor njihovog provođenja. Osim toga, opći komentari, zaključna mišljenja i preporuke nadzornih tijela Ujedinjenih naroda i preporuke i rezolucije EU redovito naglašavaju obavezu država-stranki da ženama osiguraju siguran i legalan pobačaj kao garant njihovih prava na zaštitu od diskriminacije, na život, zdravlje, fizički i psihički integritet, privatnost, sigurnost, autonomiju, informirani izbor, zaštitu od okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja i drugih temeljnih ljudskih prava.

2/ Autor teksta propustio je navesti da je “Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece.“ iz čl. 272. Ustava Socijalističke republike Hrvatske od 1974.godine važeće temeljno ljudsko pravo, kako međunarodno, tako i u Republici Hrvatskoj. Ono je proklamirano još Teheranskom deklaracijom 1968.godine, uz proslavu 20-e godišnjice donošenja Opće deklaracije o pravima čovjeka UN. To što ono nije navedeno u Ustavu Republike Hrvatske ( dok je, npr. u Ustavu Republike Slovenije zadržano) da bi se zadovoljilo Katoličku crkvu i kardinala Kuharić, kojeg je, kako ističe S.L. ” predsjednik Tuđman iskreno volio i poštovao”, time to pravo ni u kojem slučaju nije prestalo važiti !

Naime, Republika Hrvatska je država stranka Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (UN, 1979.), kao i Fakultativnog protokola uz Konvenciju, koji pojedincima i grupama omogućava žalbeni postupak u slučaju kršenja prava iz Konvencije.

Članak 16. (1) e)/ Konvencije ženama daje ” jednaka prava na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju i razmaku između djece, te pristup informacijama, edukaciji i sredstvima koja im omogućuju korištenje ovim pravom”.

U Općim preporukama br.21. uz čl. 16 (1) (e) Konvencije iz 1994. pojašnjeni su razlozi zbog kojih žena ima pravo samostalno odlučivati o broju i razmaku između djece. Prepoznato je da trudnoća i briga za podizanje djece utječe na pravo žene na edukaciju, zapošljavanje i druge aktivnosti vezane uz njezin osobni razvoj, a predstavljaju i nejednako radno opterećenje. Broj djece i razmak između djece imaju slične posljedice na ženin života i zadiru u njeno fizičko i mentalno zdravlje. Prisilna trudnoća, prisilni pobačaj i prisilna sterilizacija također imaju ozbiljne posljedice za ženu. Stoga odluka hoće li ili neće imati djecu, iako najbolje donesena zajedno sa suprugom ili partnerom, ne smije biti ograničena voljom bračnog druga, partnera, roditelja ili države. Osim toga, žena mora imati na raspolaganju informacije o kontracepciji, spolni odgoj i usluge za planiranje obitelji.

Prema odredbama čl.140. Ustava Republike Hrvatske, UN KOnvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena ( kao i ostale konvencije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda) je dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi je iznad zakona, te je sudovi mogu i neposredno primjenjivati kad odlučuju o pitanjima koja se tiču zaštite ljudskih prava pojedinaca. Zakon o sudovima u članku 5. propisuje: ˝Sudovi sude na osnovi Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Sudovi primjenjuju i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru ili zakonu Republike Hrvatske”.

Iz svega navedenog proizlazi da je pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz čl. 16 (1) e) UN Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Stoga Zakon o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece ne može biti derogiran bez teških kršenja međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i Ujedinjenih naroda, kojeg predstavlja UN Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena.

Voljni pobačaj je medicinskim zahvat kojim žene, osim primjenom kontracepcije ili apstinencijom od seksa, mogu regulirati svoju plodnost, dakle realizirati svoje pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Brojni opći komentari, opće preporuke, zaključna mišljenja i odluke raznih odbora Ujedinjenih naroda koji prate provedbu međunarodnih ugovora o ljudskim pravima naglašavaju potrebu legalnosti pobačaja i osiguravanja njegove dostupnosti ženama. U instruktivnom tekstu Bringing Rights to Bear. Abortion and Human Rights  je navedeno više od 160 takvih dokumenata, koje S.L. i svatko drugi može proučiti.

Republika Hrvatska je prošle godine (2015.) dobila Zaključne primjedbe UN Odbora za praćenje provedbe Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW Odbor) o svom 4. i 5. periodičkom izvještaju o provođenju Konvencije, u kojem je Hrvatska pozvana da regulira priziv savjesti liječnika na način da on ne opstruira dostupnost sigurnog i legalnog pobačaja ženama, te da troškove pobačaja i kontracepcije uključi u zdravstveno osiguranje.

I Sveta stolica je početkom 2014. primila također vrlo ozbiljne Zaključne primjedbe Odbora za prava djeteta UN  zbog nepoštivanje prava djeteta na uživanje najveće moguće razine zdravlja, posebno spolnog i reproduktivnog zdravlja. Kao sporna navedena su 1/ stajalište Svete stolice o abortusu, koje predstavlja očigledan rizik za zdravlje i život trudnih djevojčica/djevojaka (Zaključne primjedbe, 54,55) i 2/stavovi i prakse SS-e vezane uz kontracepciju, seksualno i reproduktivno zdravlju i informiranje adolescenata, koje imaju negativne posljedice u vidu ranih i neželjenih trudnoća, potajnih abortusa i spolno prenosivih bolesti, uključivši HIV/SIDA (Zaključne primjedbe, 56,57). Jedna od preporuka Odbora Svetoj stolici jeste da izmijeni kanon 1398. o pobačaju, tako da navede okolnosti u kojima pobačaj može biti dopušten (Zaključne primjedbe, 54,55).

U EU, jednakost žena i muškaraca je jedna od temeljnih vrijednosti na kojima je Unija utemeljena. Ravnopravnost žena i muškaraca i zabrana diskriminacije po osnovi spola su integralni dio Europske konvencije o ljudskim pravima (čl.14.) i Povelje o temeljnim pravima EU (čl.21.)

U EU, koje je Republika Hrvatska članica, spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena su u ingerenciji država članica, kao i sva ostala pitanja zdravlja i zdravstva / Rezolucija o spolnom i reproduktivnom zdravlju Europskog parlamenta /2013/2040 (INI)/. Pri tome, Europski parlament je višekratno podržao implementaciju Akcijskog programa Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, Kairo 1994. Među ostalim, Parlamentarna skupština vijeća Europe donijela je 2004. godine Rezoluciju 1399 ” Europska strategija za promicanje seksualnih i reproduktivnog zdravlja i prava”, a 2008. godine Rezoluciju 1607 ” Pristup sigurnom i legalnom pobačaju u Europi”. U Izvještaju o napretku jednakosti između žena i muškaraca u EU 2013.godine (2014/2217(INI) (Tarabella izvještaj) kojeg je Europskom parlamentu podnio Odbor za prava žena i rodnu jednakost u siječnju 2015., u čl.Ae navedeno je da su seksualna i reproduktivna prava temljna ljudska prava i da trebaju biti uzeta u obzir u akcijskom programu za zdravlje EU-e. U čl.45. izrijekom se podržava stanovište da žene moraju imati kontrolu nad svojim spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, “ne manje od spremnog pristupa kontracepciji i pobačaju”; podupiru se mjere i aktivnosti za poboljšanje pristupa žena zdravstvenim uslugama i informacijama o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima i pozivaju se EU i države-članice da uvedu mjere i aktivnosti za osvješćivanje muškaraca o njihovoj odgovornosti u području seksualnosti i reprodukcije.

U godišnjem izvještaju Europskom parlamentu o stanju ljudskih prava i demokracije u svijetu 2013. i s time povezanoj politici EU (Panzeri Izvještaj) iz veljače 2015. godine, ponovno su afirmirani spolno i reproduktivno zdravlje i prava (čl.135. i 136.) i izraženo protivljenje bilo kakvom umanjivanju. U čl.136. navedeno je: ” Sa žaljenjem se konstatira da je žensko i djevojačko tijelo, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, još uvijek ideološko bojno polje, i poziva se EU i države-članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojaka na tjelesni integritet i autonomno odlučivanje u pogledu, između ostalog, prava na pristup dobrovoljnom planiranju obitelji i sigurnom i legalnom pobačaju…”

Prije samo nekoliko mjeseci, 6. srpnja 2016 godine Vijeće ministara EU donijelo je rezoluciju CM/ResChS(2016)3 protiv Italije, radi diskriminacije žena u pogledu dostupnosti legalnog pobačaja zbog nedovoljno reguliranog prava na priziv savjesti ginekologa ( situacija vrlo slična našoj, u Hrvatskoj, ali od nas još nitko nije koristio mehanizam žalbe).

Zaključno: Iako je pravo često “rastezljivo”, a zakoni se interpretiraju ovako i onako i nisu nepromjenjivi, dvije su činjenice danas nezaobilazne.

1/ Pravo na život iz čl.21. Ustava Republike Hrvatske, jednako kao i u međunarodnom humanitarnom pravu, odnosi se na čovjeka koji je živ rođen, a ne na plod u maternici.

2/ Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece je temeljno ljudsko pravo, koje važi u Hrvatskoj jednako kao i u svakoj drugoj državi stranci UN Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena.

Zbog toga Ustavni sud Republike Hrvatske najvjerojatnije neće proglasiti Zakon o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece neustavnim. Manevar kojim su, po vlastitom priznanju, S.L., , dr. Franjo Tuđman, dr. Smiljko Sokol, dr. Darko Bekić, mons. Kokša, kardinal Kuharić i drugi, u tekstu S.L. neimenovani akteri, pokušali ozakoniti partikularni, religijski, katolički nauk u sekularnoj državi, na račun temeljnih ljudski prava žena i muškaraca u Hrvatskoj, pasti će u vodu. U XXI stoljeću Hrvatska svoje građanke i građane ne bi smjela vraćati u prošlost, u kojoj su žene bile diskriminirane i ponižene. Pobačaj treba ostati legalan i siguran medicinski postupak. Informacije i edukacija o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima trebaju biti svima dostupne, a posebno kontracepcija. Žene trebaju i dalje slobodno i odgovorno odlučivati hoće li roditi, kada će roditi i koliko će djece roditi, bez prisile voljom bračnog druga, partnera, roditelja, zdravstvenih radnika ili države. Hoće li ili neće slijediti crkvene odredbe u pogledu rađanja djece i opet će biti, kao što je to i sada, stvar njihove osobne, sasvim privatne odluke. Majčinstvo treba biti dobrovoljno i željeno.

Autorica: dr.sc.Gorjana Gjurić, pedijatrica u mirovini

 

U Zagrebu, 24.10.2016.

 

Komentari

comments

Otvoreno pismo institucijama Republike Hrvatske

Oct 11, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Otvoreno pismo institucijama Republike Hrvatske

Skupina građana i građanki okupljenih u inicijativi Znaj znanje upozorava da nametljivo ponašanje inicijative “40 dana za život” dovodi do ugrožavanja prava na privatnost pacijentica u bolnicama i kliničkim centrima diljem Hrvatske, i to: u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Puli, Vukovaru, Zadru, Šibeniku, Sisku, Velikoj Gorici, Dubrovniku, Metkoviću, Požegi, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Čakovcu, Karlovcu, Kninu, Varaždinu, Virovitici, Bjelovaru, Križevcima, Novoj Gradiški i Imotskom. Slijedom svega navedenoga tražimo da se hitno poduzmu akcije koje bi osigurale nesmetan prilaz bolnicama i zaštitu prava i privatnosti pacijentica.  

Regionalni ogranci inicijative “40 dana za život” prosvjedima i glasnim verbalnim pritiscima svjesno opstruiraju rad državnih bolnica te pacijente i pacijentice izlažu dodatnom i nepotrebnom stresu. Također, članovi/ce inicijative se pred samim ulazima bolnica i okupljaju što onemogućava regularno funkcioniranje bolnica, a istovremeno i samim pacijentima otežava pristup. Osjećamo se dužnima upozoriti na ova sustavna kršenja temeljnih ljudskih prava kao što je pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, te pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.

Nadalje, inicijativa “40 dana za život” javno je na svojim Facebook stranicama obznanila da posjeduje informaciju o terminu prekida trudnoće pacijentice nakon čega su, s ciljem vršenja pritiska na pacijenticu, pozvali svoje članove i istomišljenike na okupljanje. Posebno se zabrinjavajućim nameće pitanje osobne sigurnosti pacijentice (i svih budućih) kao i pitanje sigurnosti pacijentičinih osobnih podataka te ostaje nejasno kako je inicijativa “40 dana za život” do spornih podataka uopće došla. Da podsjetimo, tu je Zakon o liječništvu koji člankom 21. liječnike obvezuje da sve informacije koje o pacijentima saznaju čuvaju povjerljivima kao liječničku tajnu.

Podsjećamo, Odbor za uklanjanje diskriminacije žena Ujedinjenih naroda je u srpnju 2015. godine izdao Zaključne primjedbe o Četvrtom i petom periodičnom izvješću za Hrvatsku u kojima stoji: “Odbor primjećuje da je u Ustav države stranke ugrađeno pravo na ravnopravnost spolova i nediskriminaciju te da je država stranka uređena kao sekularna država. Odbor je također svjestan raznih Ugovora koje je država stranka potpisala sa Svetom Stolicom. Odbor bi želio osigurati prvenstvo prava Konvencije kako bi se spriječilo nazadovanje u područjima kao što su: pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju, uključujući pristup sigurnom pobačaju i kontracepcijskim sredstvima; spolni odgoj primjeren dobi; te davanje prvenstva obitelji, a ne ženama kao nositeljicama prava pojedinca”.

Kratkim pregledom aktivnosti navedene inicijative na njihovim Facebook stranicama ustanovljeno je da su se u dva grada, Šibeniku i Vukovaru, prosvjednicima pridružile i zaposlenice bolnice u medicinskim kutama, službenoj bolničkoj radnoj odjeći. S obzirom na to da se radi o državnim bolnicama, kao zabrinute građanke i građani pitamo se zašto (zaposlenici/e bolnica unutar radnog vremena ne obavljaju svoj posao nego vrijeme provode prosvjedujući) se državni novac troši na plaće osoba koje slobodne aktivnosti provode unutar radnog vremena. Ne možemo se ne zapitati i predstavlja li taj stav i službeni stav navedene bolnice?

Podsjećamo da je prekid trudnoće na zahtjev u Republici Hrvatskoj legalan od 1978. godine te je reguliran Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Zbog svega navedenog, a kako bi se onemogućilo daljnje teroriziranje žena i liječnika/ca koji vrše pobačaje, tražimo od vas da odmah oko bolnica i drugih ustanova u kojima se pruža legalni medicinski prekid trudnoće na zahtjev uvedete tzv. tampon zone. Isto tako, podsjećamo da Zakon o javnom okupljanju Članak 11. navodi da se: „(…) Mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije održavati u blizini bolnica, na način da ometa pristup vozilima hitne pomoći i remeti mir bolesnicima“. Zahtijevamo pravno važeće dokaze da je inicijativa “40 dana za život” legalno prijavila svako od navedenih okupljanja te objašnjenje kako je moguće da su okupljanja dozvoljena s obzirom na ranije navedeni Članak 11. Zakona o javnom okupljanju.

Zbog izbjegavanja budućih sličnih situacija, sprječavanja uznemiravanja pacijenata/ica i osoblja bolnica te zaštite temeljnih ljudskih prava pacijentica tražimo da se, sukladno Zakonu o javnom okupljanju, spriječe dodatna stigmatizacija i  traumatiziranje pacijentica te se održavanje prosvjeda omogući samo na određenoj udaljenosti od bolnica.

Uz nadu da će svatko moći prići bolnici bez straha,

srdačan pozdrav.

Pismo možete preuzeti OVDJE.

Komentari

comments

Priče o prekidima trudnoće su različite kao cipele: zakoračite u naše priče, zakoračite u naše cipele

Sep 20, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Priče o prekidima trudnoće su različite kao cipele: zakoračite u naše priče, zakoračite u naše cipele

Ovogodišnja kampanja za 28. rujan – Globalni dan akcije za pristup legalnom i sigurnom pobačaju provest će se u više od 85 zemalja i uključivat će različite aktivnosti. U Hrvatskoj je provodi udruga PaRiter u sklopu “10 dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava”. Možemo se boriti protiv stigme koja ograničava pristup sigurnom i legalnom pobačaju, i to propitujući društveno konstruirane ideje “tipa” žena koje zatraže i naprave pobačaj. Cilj ovogodišnje kampanje je ilustrirati različite stvarnosti i životnih priča onih koje su prekinule trudnoću, i one koji podupiru pravo na siguran i legalan pobačaj. Ovo želimo postići dijeljenjem jedinstvenih, različitih priča i svjedočanstava žena.

 

vizual_sept281

Stigma koja okružuje pobačaj je “povezana” s idealima ženstvenosti, kao što je onaj da ženska seksualnost postoij jedino radi prokreacije, da žene nisu “prave žene” dok ne postanu majke, i ideja da sve žene cijelo vrijeme žele biti majke. (more…)

Komentari

comments

Vjernici se zalažu za pravo na pobačaj

Jul 28, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Vjernici se zalažu za pravo na pobačaj
Greece, Sun shines through belltower in Oia village at Santorini

Greece, Sun shines through belltower in Oia village at Santorini

Prije tri tjedna, Vrhovni sud donio je odluku o Whole Woman’s Health v. Hellerstedt, značajnom slučaju o dostupnosti pobačaja – rušeći ograničenja u Texasu koja su uskraćivala dostupnost pobačaja milijunima žena. Ta odluka predstavlja veliku pobjedu za žene, ali vjerojatno neće završiti rasprave o samom pobačaju. No, što nedostaje tim dobro iskorištenim ciklusima rasprave?

Do sada je rasprava uglavnom zanemarivala glasove vjernika koji podržavaju prava žena da donosi vlastite odluke o svojem tijelu i svom zdravlju, na temelju vlastitih vjerskih i moralnih uvjerenja i onog što je najbolje za nju i njezinu obitelj. Doista, naši razgovori često ignoriraju raznolikost religijskih uvjerenja o pobačaju.

Od milosrdne duhovne skrbi za kapelane u klinikama za pobačaj, do milijuna laika koji rade da se okonča stigma pobačaja, vjerska podrška uglavnom ostaje nezamijećena. To doprinosi raširenom pogrešnom shvaćanju da su svi vjernici i vjerski vođe protiv dostupnosti pobačaja. Kako Dr. Willie Parker, pružatelj usluga pobačaja, opaža u dokumentarcu Trapped (Zarobljen), ”Postoje ljudi koji smatraju da se posjedovanje vjerskog identiteta i pružanje usluga pobačaja međusobno isključuju.” Ništa ne može biti dalje od istine.

Kao vođe nacionalnih vjerskih organizacija, mi predstavljamo uglavnom zanemaren kontingent ljudi koji podržavaju pristup pobačaju zbog – a ne usprkos – naše vjere. Vjerujemo da je donošenje moralnih odluka sveta odgovornost te da smo pozvani da donosimo vlastite odluke, a ne da dopustimo drugima da ih donose za nas. Svatko od nas zaslužuje to poštovanje i slobodu. Kao pojedinci, naša vjera nas također poziva da se brinemo o vlastitim tijelima, za koje vjerujemo da su darovi od Boga.

Stoga, vjerujemo da reproduktivne odluke – uključujući i odluke o pobačaju – pripadaju pojedincu. Poštujemo tjelesnu autonomiju svakog pojedinca. Poštujemo potrebe i iskustva mnogih, mnogih žena koje su imale pobačaj (prema Guttmacher institutu, jedna od troje žena mlađih od 45 godina su napravile pobačaj) i nastojimo poništiti nepravedne prepreke za pobačaj uzrokovane društvenim i ekonomskim nejednakostima.

Naša vjerska utemeljena predanost pravdi poziva nas da se borimo za sigurne, legalne pobačaje, jer znamo da nedostatak pristupa vodi daljnjoj nepravdi. Oni koji su najviše pogođeni ograničenjima za pobačaj su žene drugih rasa, imigranti, mlade žene, žene koje se bore spojiti kraj s krajem te lezbijke, gayevi, biseksualci, transrodni ili queer (LGBTQ). Ovo reproduktivno ugnjetavanje – kao i svaki drugi oblik ugnjetavanja – proturječi našoj vjeri.

Podržavamo pristup pobačaju jer suosjećanje to zahtijeva. Kada žena donese osobnu odluku da želi pobačaj, naša je moralna obaveza da joj osiguramo pristup sigurnoj medicinskoj skrbi. Uskraćivanje pristupa ugrožava zdravlje žena. Istraživanja iz Texas Policy Evaluation Project (teksaškog projekta ocjenjivanja politike) pokazuju da kada je pobačaj onemogućen, neke će žene pronaći siguran put da prekinu trudnoću dok će neke morati posegnuti za metodama koje se kreću od neučinkovitih do krajnje vrlo opasnih.

Slučaj Texas okupio je vjernike za podršku pristupa pobačaju kao nikada prije. Dok slavimo ovu važnu odluku za žensko zdravlje, pravo i dostojanstvo, ponovno se priključujemo svijetu koji utjelovljuje te ideale za sve ljude. Unatoč ovoj pobjedi, moramo nastaviti davati do znanja da puna zdravstvena skrb za žene uključuje i pristup pobačaju te da je on moralni imperativ.

Možemo to učiniti sada tako da pozovemo Kongres da usvoji Zakon o zaštiti ženskog zdravlja – savezni zakon koji bi poduzeo korake da zaštiti dostupnost sigurnog, legalnog pobačaja u cijeloj državi na način da zabrani državama nametanje proizvoljnih, medicinski nepotrebnih ograničenja ambulantama, pružateljima usluga i ženama koje traže pobačaj (poput onih u Texasu). Vjernici koji podržavaju pristup pobačaju moraju progovoriti u našim lokalnim zajednicama i župama. Moramo podsjetiti zakonodavce da postoje razna vjerska mišljenja po tom pitanju. Zaštitom pristupa izbjeći će se nametanje jednog vjerskog pogleda.

Dok se naša zemlja uključuje u još jedan krug rasprava o pobačaju i moralnim implikacijama ove odluke Vrhovnog suda, nastaviti ćemo podizati naše glasove u vjerskim zajednicama i društvu. Mi smo vjernici koji podržavamo punu zdravstvenu skrb za žene. Mi smo vjernici koji podržavamo pristup pobačaju. Nigdje ne idemo, nećemo šutjeti te se nećemo prestati boriti za pravdu.

Marie Aford-Harkey napisala je ovaj članak s Nancy K. Kaufman. Nancy K. Kaufman je predsjednica Nacionalnog vijeća židovskih žena (www.ncjw.org), bazne organizacije inspirirane židovskim vrijednostima koja nastoji unaprijediti društvenu i ekonomsku pravdu za žene, djecu i obitelji.

////Tekst je preuzet sa stranice Huffington post

Link na originalni članak naslova Voices Of Faith Speak For Abortion Rights

Autor/ica: Marie Alford-Harkey i Nancy K. Kaufman

 

Komentari

comments

Sveobuhvatni spolni odgoj

Jun 23, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Sveobuhvatni spolni odgoj

Što je sveobuhvatni spolni odgoj?

Sveobuhvatni ili holistički spolni odgoj omogućava mladim osobama da donose informirane odluke o vlastitoj seksualnosti. Poučavanje traje nekoliko godina tijekom kojih se postupno uvode informacije primjerene dobi i razvojnim kapacitetima mladeži. Temelji se na programu kurikuluma koji obuhvaća znanstveno provjerene činjenice o ljudskom razvoju, anatomiji i trudnoći. Također obuhvaća informacije o kontrecepciji i spolno prenosivim bolestima (SPB), uključujući HIV. Spolni odgoj nadilazi svoju informativnu funkciju, budući da potiče samopouzdanje i unapređenje komunikacijskih vještina. Kurikulum spolnog odgoja bi se također trebao usmjeriti na društvena pitanja vezana uz seksualnost i reprodukciju, između ostalog na kulturološke norme, obiteljski život i međuljudske odnose.

Pitanja ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i rodnih uloga trebala bi biti integralni dio svakog aspekta navedenih rasprava. To uključuje teme kao što su osiguravanje i zaštita ljudskih prava, osnaživanje, utjecaj spolne diskriminacije, važnost jednakosti i rodne osjetljivosti, te poimanje temeljnih ideja o rodnim ulogama. Seksualno zlostavljanje, rodno utemeljeno nasilje i razne štetne prakse bi također trebale biti predmet rasprava. Sve ove informacije uče mlade osobe životnim vještinama potrebnim za preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje i poštivanje prava drugih osoba.

Pitanje ljudskih prava

Izbori mladih ljudi vezani uz seksualnost i reproduktivnost mogu imati negativan utjecaj na njihova ljudska prava. Primjerice, trudnoća u adolescenciji može dovesti djevojke do odustajanja od školovanja, a rezultat toga je uskraćeno pravo na obrazovanje. Nedostatno razumijevanje rodne jednakosti može dovesti do diskriminacije i drugih problematičnih ishoda.

Važnost spolnog odgoja priznata je od strane brojnih međunarodnih sporazuma. Program akcije Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju iz 1994. poziva sve vladajuće stranke da implementiraju spolni odgoj, i to na način da se obrazovanje odvija i u školama i na razini lokalne zajednice, da je prikladno dobi, da počinje što ranije, da omogućava zrelo donošenje odluka te da je usmjereno uklanjanju rodnih nejednakosti.

Prava na obrazovanje i zdravlje su isto tako dio Konvencije o pravima djeteta te su detaljno predstavljena u izvješću posebnog izvjestitelja o pravu na obrazovanje kao jednom od dokumenata o ljudskim pravima. Konvencije o ljudskim pravima ukazuju na međupovezanost problema u spolnom zdravlju, kao što su spolno prenosive bolesti i HIV, i povrede ljudskih prava, primjerice, nasilje. Uz to, jasno objašnjavaju kako bi sveobuhvatan spolni odgoj trebao razraditi oba problema.

Esencijalan i efikasan

Brojna istraživanja pokazuju da kurikulum koji omogućuje točne informacije o prezervativima i kontracepciji može dovesti do smanjenja rizičnih ponašanja kod mladih. Određen broj evaluacija ovih kurikuluma izvještava o smanjenju neželjenih trudnoća i spolno prenosivih bolesti. Za razliku od njih, programi koji promiču samo apstinenciju nisu se pokazali učinkovitima.

Rezultati osvrta iz 2010. prikazuju kako su kurikulumi usmjereni na rodna pitanja, dakle kurikulumi u kojima je rodna jednakost integrirana u obrazovne materijale, puno učinkovitiji u smanjenju rizičnih ponašanja od programa koji se ne bave spolnim i rodnim pitanjima. Daljnja istraživanja pokazuju kako mladi ljudi koji su usvojili stavove o jednakosti kasnije postaju seksualno aktivni, te koriste prezervative i drugu kontracepciju. Isto tako se pokazalo kako su među njima prisutne niže stope spolno prenosivih bolesti (uključujući i HIV), neželjenih trudnoća te je manja vjerojatnost da će se naći u nasilnoj vezi.

Naglaskom na ljudska prava i rodna pitanja, ovi programi pomažu u snižavanju postotka rodno utemeljenog nasilja i uznemiravanja, promoviraju sigurne škole, potiču mlade ljude da se bore za svoja prava te unapređuju rodnu jednakost.

Prikaz muških i ženskih prezervativa. @ Ollivier Girard

Ključne činjenice

  1. Sveobuhvatni spolni odgoj ne dovodi do ranijeg početka seksualnih aktivnosti ili rizičnijeg spolnog ponašanja

  2. Ovi programi dovode do smanjenja rizičnog ponašanja: oko 62% programa je pokazalo pozitivan utjecaj na barem jedan ponašajni ili biološki ishod, kao što su povećano korištenje prezervativa ili smanjenje neželjenih trudnoća

  3. Oko dvije trećine evaluacija pokazuju smanjenje određenih rizičnih ponašanja

  4. Istraživanja o programima koji se temelje samo na promicanju apstinencije su neuvjerljiva ili pokazuju kako takvo obrazovanje nije učinkovito

  5. Sadržaj poučavanja je važan, kao i način poučavanja

  6. Rasprave o rodu i moći dovode do boljih zdravstvenih ishoda

Link na izvorni tekst: http://www.unfpa.org/comprehensive-sexuality-education

Autor/ica: United Nations Population Fund

Komentari

comments

U ime zigote, embrija i fetusa – o čemu se govorilo na okruglom stolu?

Jun 16, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on U ime zigote, embrija i fetusa – o čemu se govorilo na okruglom stolu?

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Inicijativa liječnika/liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini organizirali su okrugli stol „Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece“, koji se 14. lipnja, održao u Novinarskom domu.

Uz partnerstvo s Udrugom AKTIVA i uz podršku Platforme 112, CESI i Inicijativa liječnika/liječniica održanim okruglim stolom upozorili su javnost na aktualne i direktne prijetnje koje ugrožavaju pravo žena da slobodno, odgovorno i samostalno odlučuju o rađanju djece bez pritisaka i prisile.

O važnosti prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece i posljedicama ograničavanja ovog prava govorili su brojni stručnjaci i stručnjakinje. Okrugli stol je svojim uvodnim izlaganjem „Regresija ženskih reproduktivnih prava u RH: umjesto pOkrugli stol 4oštivanja, derogiranje i opstruiranje“ otvorila dr.sc. Branka Galić, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svom izlaganju podsjetila je na povijest reproduktivnih prava žena u svijetu i Hrvatskoj te naglasila kako „Hrvatskoj prijeti daljnja opasnost od još većih derogiranja reproduktivnih prava žena usponom i agresivnim istupima članova anti-choice pokreta u RH“.

Uslijedila su izlaganja liječnika u sklopu kojih je doc.dr.sc. Dubravko Lepušić govorio o prisilnoj trudnoći, doc. dr.sc. Gorjana Gjurić o pravosudnoj i medicinskoj prisili nad ženama u trudnoći i porodu, dok je dr.sc. Jasenka Grujić govorila o tome kako unaprijediti spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena.

(more…)

Komentari

comments

Naše zdravlje. Naša prava. Naši životi!

May 28, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Naše zdravlje. Naša prava. Naši životi!

Skupina feminističkih udruga i inicijativa je gerila akcijom obilježila Međunarodni dan akcije za žensko zdravlje kako bi ukazale na činjenicu da je žensko reproduktivno zdravlje puno više od prava na pobačaj. Noćna akcija je provedena u nekoliko većih gradova širom Hrvatske. Ukrasile smo kipove žena u Splitu, Poreču, Rijeci, Opatiji i Zagrebu, i to lentama s natpisom “Naše zdravlje. Naša prava. Naši životi!”. One sada, u svojoj postojanosti, šalju poruku koja vrijedi oduvijek i vrijedit će zauvijek, koliko god konzervativne struje negirale.

U svjetlu rasta pokreta koji ima za cilj zabraniti pobačaj, a pod krinkom brige za žensko zdravlje i demografiju, smatramo kako je izuzetno važno javnosti ukazati na to da se diskurs o ženskom reproduktivnom zdravlju ne odnosi jedino i isključivo na prekid trudnoće. Reproduktivna prava uključuju i pravo na medinski potpomognutu oplodnju i dostojanstvo pri porodu, no te kategorije problema nisu u opisu posla “boraca/kinja za život”. Isto se odnosi i na sramotne uvjete u rodilištima. S druge strane, RH nikada nije regulirala opciju poroda kod kuće za žene koje to žele, unatoč zahtjevima građanki.

Pravo na pobačaj je žensko ljudsko pravo i on mora ostati legalan I siguran.

Moramo imati na umu sve aspekte ženskog zdravlja, uključujući prevenciju trudnoće i (ne)dostupnost besplatnih hormonalnih kontraceptiva, diskriminatorni zakon koji regulira pravo na sterilizaciju kao metodu trajne kontracepcije, samu trudnoću, porod i period postpartuma. Smatramo kako je važno govoriti o nasilju i diskriminaciju pri porodu koje se ne evidentira u bolničkim dokumentima, a žene ga ne prijavljuju radi straha i srama.

Zdravlje trans* osoba i lezbijki nije prepoznato u sustavu i iste doživljavaju kontinuiranu diskriminaciju prilikom prakticiranja prava na zdravstvenu skrb. Kada se govori o ženskom zdravlju, treba uzeti u obzir sve žene, ne samo one “podobne” za nastavak hrvatske loze.

Nadalje, spolni i zdravstveni odgoj u školama nije integriran kao trening životnih vještina koji se temelji na znanosti i činjenicama, već je njegova implementacija podložna osobnim tumačenjima predmetnim profesorima/cama, što otvara izuzetno mnogo prostora za manipulaciju i indoktrinaciju. Takvo stanje po svoj prilici produžava se u nedogled s ovakvim odnosom Vlade prema kurikuralnoj reformi te pokušajem uplitanja politike i nametanja partikulacije ideoloških stavova u program obrazovanja, što i ovom prilikom osuđujemo.

Zaključno, želimo podsjetiti na preporuke Odbora za ukidanje diskriminacije žena, kojima Odbor od RH traži da se regulira priziv savjesti liječnika na način da prakticiranje priziva ne ometa pristup prekidu trudnoće i njezi koja dolazi nakon istog te da se rodiljama osigura autonomija i donošenje informiranog odabira tijekom poroda, ali i uvođenje opcije poroda kod kuće za žene koje to žele. U istim preporukama je Republci Hrvatskoj predloženo da poduzme mjere kojima bi se omogućilo ženama lezbijske ili biseksualne orijentacije, kao trans* osobama puno uživanje njihovih temeljnih ljudskih prava.

Feministkinje ukazuju na činjenicu da su seksualna i reproduktivna prava niz veoma životnih prava koja se institucionalizirano krše, a vladajuće strukture ne čine ništa kako bi promijenile situaciju. Oduke o reproduktivnom zdravlju donosi žena, društvo to mora poštovani, država garantirati i religija se ne smije miješati!

Sve fotke pogledajte na ovom linku. 

Gospa_Opatija

Komentari

comments

Plovdiv poziv na akciju!

May 24, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Plovdiv poziv na akciju!

 

Mi, dolje popisane organizacije civilnog društva, članice ASTRA mreže, mreže udruga Srednje i Istočne Europe koje rade na pitanjima spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, uključujući i organizacije iz srednje Azije i Balkana te Kavkaskih zemalja, ukazujemo na izazove koji su nametnuti nevladinim organizacijama u našoj regiji. Posebno smo zabrinute za ostvarivanje financiranja rada udruga, kao i smanjenje investicija u civilnom društvu koje je orijentirano na spolno i reproduktivno zdravlje. 

Prisutnost nevladinih organizacija u našoj regiji je svojstvena i neupitna, s obzirom da se regija još uvijek nalazi u vremenu transformacije i političke turbulencije. Nakon pada komunizma civilno društvo je naučilo kako se voditi u novoj stvarnosti te se taj proces nastavlja sve do danas, što regiju Srednje i Istočne Europe ne čini niti dijelom globalnog sjevera niti globalnog juga sa svojim specifičnostima i karakteristikama.

Nevladine organizacije su neophodne za uspostavljanje kontakta između nositelja politike, vlade i građana. One djeluju kao savjetnice, ‘čuvarice’ te često pružaju određena sredstva, donose rješenja i stručnost. Bez prisutnosti organizacija civilnog društva ne bi postajala prava demokracija i glasovi onih koji su najviše izloženi riziku i marginaliziranih grupa ostali bi nečujni. Osim toga, nevladine organizacije koje su članovi mreže ASTRE, jačaju žene i djevojke, podižu svijest o ključnim pitanjima koja se tiču reproduktivnog i spolnog zdravlja i uče ljude svih dobnih skupina o njihovim ljudskim pravima, posebno spolnim i reproduktivnim pravima. Mnoge organizacije djeluju na lokalnoj razini, često bivajući jedini izvor potpore i informacija unutar lokalne zajednice.

Ženska reproduktivna prava i njihovo reproduktivno zdravlje dovedeni su u krizu u Europi. Proteklih par godina doživjeli smo mnoge napade na ženska reproduktivna prava koji su uvijek imali iste posljedice: ometanje pristupa uslugama za reproduktivno zdravlje. Uz pomoć organizacija civilnog društva spomenuti trendovi se mogu razmatrati, provjeravati, dovesti do saznanja javnosti te se može djelovati na njih na regionalnoj i međunarodnoj razini, posebno u dijelovima gdje su reproduktivna i spolna prava zanemarena. Neo-konzervativne grupe koje dovode u pitanje ravnopravnost spolova, spolno i reproduktivno zdravlje i prava, ‘upiru prostom’ na žene koje brane ljudska prava, što može dovesti do nasilja. Borkinje za ljudska prava, osim što su podložne istim vrstama rizika kao i drugi borci za ljudska prava, također su meta za, ili su izložene rodno specifičnim prijetnjama i rodno uvjetovanom nasilju.

‘Gorući’ problem nevladinih organizacija u našoj regiji svodi se na jednu riječ: financijska potpora. Nevladine organizacije su ovisne o financiranju i financijskoj potpori za njihov razvoj. Većina vlada u našoj regiji su manje nego spremni za financiranje projekata i inicijativa o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima. Mnogi također zanemaruju ulogu njihovog civilnog društva, prozivajući ih katkad ”stranim agentima”. Privatni fondovi nalaze se drugdje te su mnoge međunarodne agencije napustile regiju, dok su neke od njih ostale u srednjoj Aziji i Balkanskim zemljama. Najviše uznemiravajući scenarij se odvija u novim državama članicama Europske Unije gdje su većina financijskih opcija za ženska prava, posebice spolno i reproduktivno zdravlje i prava, trenutno nedostupna. Povrh toga, nekoliko dostupnih mogućnosti financiranja rijetko se tiču glavnih sredstava, koji su pitanje opstanka za većinu nevladinih organizacija. To često rezultira vrlo malim brojem, pa čak i jednim ili dva zaposlenika i brojem volontera koji su ponekad jedini izvor radne snage.

Sredstva iz najutjecajnijih institucija su preusmjerena na druge regije i velike međunarodne organizacije koje se bave sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima. Te organizacije, osim što rade izvanredan i važan posao na globalnoj razini, također dijele svoje znanje i informacije o tome što se događa u manjim organizacija iz ostalih regija, uključujući i one koje rade na lokalnoj razini. Ova suradnja između međunarodnih organizacija, regionalnih i lokalnih nevladinih organizacija ima obostranu korist i stvara pozitivne rezultate. Međutim, da bi bili održivi i bili orijentirani prema budućnosti, ovaj proces zahtijeva ulaganja za organizacije na bazi država. Bez tih ulaganja i potpore neće uspjeti biti produktivne te kao posljedica toga može doći do prekida suradnje.

Ulaganja moraju osigurati budućnost i moraju jamčiti da će nevladine organizacije ostati ‘čuvari’ i izvori pouzdanih informacija i potpore. ASTRA mreža poziva institucije Europske unije, agencije Ujedinjenih naroda, regionalne i globalne fondacije i donatore te državne vlade da prouče svoje donatorske politike i probleme civilnog društva u regijama srednje i istočne Europe/srednje Azije u današnjem vremenu kada su reproduktivna prava dovedena u pitanje i osporavana svaki dan.

Napomena: 12-13. listopada 2015., članovi ASTRA mreže susreli su se u Plvodivu, Bugarskoj, da sudjeluju u godišnjoj radionici i strateškom sastanku. ”Plovdiv poziv na akciju” je rezultat tog sastanka i predstavlja skupinu najvažnijih ‘gorućih’ problema nevladinih organizacija u toj regiji.

ČLANOVI ASTRA MREŽE:

Albania – Albanian Family Planning Association

Armenia – Society Without Violence

Armenia – Women’s Resource Center

Armenia – Women’s Rights Center

Azerbaijan – Center „Women and Modern World”

Belarus – Women’s Independent Democratic Movement of Belarus

Bulgaria – Bulgarian Family Planning and Sexual Health Association

Bulgaria – Bulgarian Gender Research Foundation

Bulgaria – Gender Education, Research and Technologies

Bulgaria – Demetra Association

Bulgaria – Gender Alternatives Foundation

Bosnia and Herzegovina – Sarajevo Open Center

Croatia – B.a.b.e.

Croatia – CESI

Croatia – Women’s Room

Georgia – HERA XXI

Georgia – Real People, Real Vision

Georgia – Women’s Center Hungary – PATENT

Kazakhstan – The Legal Center for Women’s Initiatives „Sana Sezim”

Lithuania – Family Planning and Sexual Health Association

Latvia – Latvia’s Association for Family Planning And Sexual Health

Macedonia – Association for emancipation, solidarity and equality of women

Macedonia – H.E.R.A.

Macedonia – Shelter Center

Moldova – Family Planning Association

Moldova – Reproductive Health Training Center

Poland – Federation for Women and Family Planning

Romania – A.L.E.G.

Romania – AnA: Society for Feminist Analysis

Romania – Euroregional Center for Public Initiatives

Romania – The East European Institute of Reproductive Health

Russia – Novogorod Gender Center

Russia – Russian Association for Population and Development

Slovakia – Pro Choice

Tajikistan – Gender and Development

Ukraine – Women Health and Family Planning

Ukraine – Charitable SALUS Foundation

Uzbekistan – Future Generation

Komentari

comments

INKUBATOR

May 12, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on INKUBATOR

Znanost u funkciji religijskih naučavanja, na primjeru 1. nacionalnog hoda za život

Nakon skoro četrdeset godina ginekološkog iskustva-prakse tvrdim da je mogućnost da rađa ženina sreća i prokletstvo. Slavimo Majku – darovateljicu života. No slavimo li Nju doista iskreno misleći na njenu osobnost, njezine ljudske potencijale, njena nadanja i njene želje?

Mizoginija, često tako perfidno prikrivena (majka ali djevica), potka je većine religijskih učenja. Ni filozofi se nisu othrvali mržnji i neprijateljskom nemiru zbog postojanja žene kaže de Beauvoir i navodi Hegela: “Muškarac je tako zbog te diferencijacije aktivni princip, dok je žena pasivan princip jer u svojoj cijelosti ostaje nerazvijenom”(2).

Uprkos svemu i svima bečki liječnik na divanu otkriva nesvjesno a zaključuje i da svaka religija proizlazi iz “opsesivne neuroze”;…On (Freud) vidi mogućnost religijskog stava u downloadinfantilnoj situaciji, njenu relativnu nužnost u čovjekovoj nemoći i bespomoćnosti s obzirom na prirodu. (3)

Mržnju prema ženama kroz mržnju prema svijetu i svemu što ga čini zanimljivim, životu, ljubavi, želji, užitku, uzbudjenjima, tijelu, putenosti, radovanju, slobodi, nezavisnosti, samosvojnosti današnji filozofi nalaze u samim temeljima kršćanstva, u neurozama prvih propovjednika. Navoditeljice na zlo, zavodnice, grešnice, uzrok zla na svijetu mogu se nadati spasenju samo u materinstvu. (4). Mimo materinstva, po Crkvi, izgleda da žena ne postoji, barem ne kao ravnopravna partnerica, ona je samo inkubator. Grijeh što je željela spoznati, prema judeo-kršćanskoj priči plaćaju, dakle, Eva i njene kćeri. Ne samo uz bolne trudove, već i zbog te jedine uloge, da rađa, iako bi možda željela još koju ulogu u drami zvanoj život. Spolni užitak mimo prokreacije? Čista blasfemija. Kontracepcija? Ne dolazi u obzir, ne množite se poput zečeva, izjavio je papa (5) i krenuo dalje ne obazirući se na očite činjenice da je bez kontracepcije i dostupnosti pobačaja u sigurnim uvjetima ženski život i zdravlje opasno ugroženo.(6)

Tvrdnje kakve iznosi primjerice građanska udruga “U ime obitelji” da život ljudskog bića počinje začećem tj. spajanjem muške i ženske spolne stanice s jedinstvenim brojem kromosoma i specifičnim obilježjima jedinke (spol, visina, boja očiju i kose itd.) simplifikacija je i slatkorječiva manipulacija činjenicama u funkciji vjerskih načela. U članku 2319. Katekizma Katoličke crkve, 1983. se naime kaže: “Svaki ljudski život, od časa začeća sve do smrti, svetinja je zato što ljudsku osobu sveti i živi Bog hoće radi nje same na svoju sliku i priliku”.

Spajanje ženske i muške spolne stanice još ne znači da je nastalo biće s jedinstvenim brojem kromosoma. Ulazak spermija u jajnu stanicu tek potiče drugu mejotičku diobu pa tek nakon spajanja membrana gameta tijekom iduća 3 sata slijedi dovršetak II mejotičke diobe a u ooplazmi istaje ženski pronukleus s haploidnim brojem kromosoma nakon što je izbačeno drugo polarno tijelo.(7). No ako proces i krene dalje i završi singamijom – spajanjem kromosoma, vjerojatnost da se razvije u plod i da se plod rodi nije velika.

Uostalom, na svakih 100 oplođenih jajnih stanica rodi se najviše 20-25 djece. Većina se trudnoća gubi spontanim pobačajem, najčešće u fazi predimplantacijskog embrija i ranoj fazi implantacije. Spontano se pobaci oko 19% pretklinički implantiranih i barem 12% kliničkih trudnoća ( onih koje možemo dokazati npr. ultrazvukom).(8) Kakav je to okrutan eksperiment svetog i živog Boga.

Prisila da rodi, željela to ona ili ne i uzdizanje ploda na razinu božanstva dodjeljuje ženi ulogu inkubatora.

Nevjerojatno okrutni primjeri i tendencije uz kockanje sa zdravljem i životom žena sve su češći. Primjerice, vodeći uzrok smrti trudnica u prvom trimestru je vanmaternična trudnoća. Uprkos standardiziranim postupcima koji spašavaju život i zdravlje žene, neki katolički teolozi ne prihvaćaju bilo kakve postupke dok god je plod u jajovodu ( ili drugdje) vitalan!(9)

Što se tiče jedinstvenog broja kromosoma sva živa bića koja se razmnožavaju spolno imaju jedinstveni broj kromosoma nakon što se roditeljske gamete spoje, ne samo homo sapiens. Svima nam je zajedničko nasljeđivanje roditeljskih gena koji su ih naslijedili od svojih roditelja. Gamete vežu generacije, život je kontinuum. O njegovu početku ne postoji konsenzus među raznim znanstvenim disciplinama pa niti kada se razmatra proces razvoja ljudske jedinke i njene osobnosti.

Inkubator. Predimplantacijsko razdoblje. Implantacija.

Nakon što se pronukleusne membrane stope, kromosomi zauzimaju ekvatorijalni položaj i uslijedi njihovo spajanje – singamija i zatim mitotička dioba. Dvostanični zametak ne bi mogao preživjeti bez jajovodne tekućine, supstrata nužnog za rani razvoj oplođene jajne stanice. Doista vrhunski inkubator, taj ženin jajovod!

Zametak ulazi u materničnu šupljinu približno 100-120 h nakon oplodnje, u stadiju morule ili rane blastociste plutajući u sluzavom sadržaju unutrašnjosti maternice 2-3 dana. Potom se zametak izliježe odbacujući pelucidnu zonu omogućujući kontakt zametka sa sluznicom maternice. Započinje implantacija.

Implantaciju karakteriziraju tri faze: apozicija, adhezija i invazija. Kontakt ranog embrija (blastociste) s deciduom (sluznicom pripremljenom hormonima) potiču resice-mikrovili koje se stvaraju na stanicama sluznice. Implantacija se dogodi u blizini neke od kapilara ženine maternične sluznice. Zametak (sada trofoblast) penetrira u sluznicu maternice (endometrij). Počinje trudnoća. (10)

Doista vrhunski inkubator, ta ženina maternica i njena sluznica!

Inkubator. Razvoj posteljice

Posteljica se razvija iz stanica trofoblasta (dakle ploda) tijekom rane trudnoće (prva tri mjeseca), a potpuno razvijena posteljica hemokorionski je organ. Trofoblast tj. stanice placentnih resica u izravnom su kontaktu s krvlju trudne žene. Proces razvoja posteljice uključuje: stvaranje i implantaciju ranog embrija, diferencijaciju trofoblasta, razvojkorionskih resica, invaziju (prodiranje) trofoblasta u krvne žile maternične sluznice i vaskulogenezu i angiogenezu posteljice.

Visoka razina progesterona u krvi trudne žene omogućuje decidualnu reakciju tj. promjenu stanica strome i krvnih žila maternične sluznice oko implantirane blastociste u decidualne stanice. Primarna je funkcija decidualne reakcije osigurati prehranu i lokalnu imunosnu zaštitu za blastocistu. Decidualne stanice imaju i endokrinu funkciju, u decidui se eksprimiraju koštani morfogenetski proteini i čimbenici rasta.

Početkom razvoja zametka njegova je prehrana histiotrofična tj. stanice trofoblasta fagocitiraju sekret materničnih žlijezda. U vrijeme implantacije zametak razgradjuje površinsku mrežu krvnih kapilara sluznice maternice, a krv trudnice ispuni nastale šupljine. Za razvoj hemokorionske posteljice nužni su normalni uvjeti i dovoljna opskrba krvlju trudne žene. U 6. tjednu razvoja embrija spiralne arterije maternice nisu povezane s interviloznim prostorom. Maternične žlijezde izvor su sekreta u interviloznim prostorima, a u 8. tjednu uspostavlja se djelomična veza interviloznog prostora i spiralnih arterija maternice a unutrašnjost krajnjeg dijela svake ženine spiralne arterije ispunjava nakupina stanica citotrofoblasta (stanica embrija). Endovaskularnom invazijom stanica citotrofoblasta spiralne arterije maternice uskog lumena i velikog otpora protoku krvi, postaju uteroplacentne krvne žile decidue, sluznice maternice i unutrašnje trećine mišića maternice. Ove žile širokog lumena pružaju mali otpor protoku krvi pa posteljicu mogu opskrbiti velikom količinom oksigenirane krvi trudne žene.(11)

Kakav suradljivi inkubator – ta ženina maternica!

Inkubator. Funkcije posteljice

Komplicirana izmjena tvari i plinova izmedju trudničine krvi u interviloznom prostoru i fetalne krvi u interviloznom prostoru najvažnija je funkcija posteljice. Kroz placentnu membranu prolaze iz krvi trudnice u fetalnu krv hranjive tvari (glukoza, aminokiseline, lipidi, slobodne masne kiseline, vitamini, voda, elektroliti, kisik i protutijela trudnice. Ova protutijela mogu osigurati novorodjenčetu pasivnu imunost (difterija, ospice). Iz fetalne u krv trudnice prelaze produkti metabolizma (urea, mokraćna kiselina, bilirubin) i ugljikov dioksid.

Posteljica sintetizira glikogen, kolesterol i masne kiseline. Posteljica sintetizira mnogobrojne hormone, ona je i hematopoetički organ.

Sjajan organ, nije isključivo organ ploda ni potpuno organ trudne žene. Dokaz da je plod doista dio tijela trudne žene u najdoslovnijem smislu. Nema zamjenu, ne može se transplantirati. Životinjama je odlična hrana nakon poroda, homo sapiens koristi je u proizvodnji kozmetike.

“Dodavanje kisika i hranjivih tvari izvana”

Govoriti o fetalnoj medicini a ne reći da bez žene nema fetusa, ne obazirati se na nju, mizogini je pristup. Zanemariti nezamjenjivu i sjajnu ulogu koju žena ima u trudnoći znači ništa ne znati o jedinstvenoj fiziologiji reprodukcije u svih organizama koji se razmnožavaju spolno, pa i u ženke “homo sapiensa”. Nazvati trudnicu nečim “izvana” kako to skandalozno čini udruga “U ime obitelji” i zapravo je uopće ne spomenuti, nijekanje je njenog prava na život, na zdravlje i dostojanstvo i na njenu autonomiju, nijekanje je zapravo njenog postojanja mimo uloge inkubatora. Možda bi bila manje to “izvana” kada bismo svim trudnicama učinili himenorafiju (kiruršku rekonstrukciju himena) pa da rađa kao djevica?

Da, cirkulaciju u tkivu ploda možemo zahvaljujući tehnologiji uočiti vrlo rano u trudnoći, pa što? Možemo uočiti i pokrete ploda, pa što? Nastojimo poboljšati ishod trudnoće i da, brinemo za zdravlje ploda, no to možemo činiti samo pregledavajući, liječeći i poštujući NJU – ŽENU, ženku homo sapiensa, Afroditu ali i Atenu, radnicu i pjesnikinju, ljubavnicu, a možda i majku, ako to Ona želi biti.

Dr.sc. Jasenka Grujić, specijalistica ginekologije i opstetricije

Izvori (literatura):

1. http://uimeobitelji.net/prvi-nacionalni- hod-za- zivot-zagreb- subota-21- 5-21016/

2. De Beauvoir S. Biologijski podaci. prvi dio: Sudbina, U: De Beauvoir S. Drugi spol,

Zagreb, Naklada Ljevak, 2016., 29-56.

3. Fromm E. Socijalno-psihološka funkcija religije, U: Dogma o Kristu, Zagreb:

Naprijed, 1986., 16-24.

4. Onfray M. Osveta nedonoščeta. U: Onfray M. Ateološki traktat-fizika metafizike, Cres:

Poduzetništvo Jakić, 2009.

5. www.jutarnji.hr./papa– -dobri- katolici-ne- bi-trebali- biti…-/12777301/, pregled

8.5.2016.

6. Facts on Induced Abortion Worldwide. www.guttmacher.org/pub/fb-IAW, pregled

8.5.2016.

7. Sadler T W. Gametogeneza: razvoj muškihbi ženskih spolnih stanica. U: Langmanova

medicinska embriologija, Školska knjiga, Zagreb, 2008., 13-30.

8. Škrablin S. Spontani i habitualni pobačaj. U: Fetalna medicina i opstetricija, Đelmiš J,

Orešković ur., Medicinska naklada, Zagreb, 2014.

9. Health Care Refusals: Undermining Quality Care For Women. Ectopic pregnancy.

www.healthlaw.org.

10. Speroff L, Glass RH, Kase N. Sperm and egg transport, fertilization and implantation.

U: Speroff L, Glass RH, Kase N ur. Clinical Gynecologic Endocrinology and Infertility.

5. izd. Baltimore: Williams&Wilkins, 1994;231-250.

11. Cunningham FG, Leveno KJ et al. Implantation and Placental Development. U:

Williams Obstetrics, Cunningham FG, Leveno KJ, Bloom SL et al. ed. (24th edition), Mc

Graw Hill Education, New York, 2014.Grbeša Đ. Razvoj posteljice.

Komentari

comments