Croatian’s Platform for women’s reproductive rights organized a series of actions in order to highlight the real intention of the so-called “March for life”

May 22, 2017 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Croatian’s Platform for women’s reproductive rights organized a series of actions in order to highlight the real intention of the so-called “March for life”

Zagreb, Croatia: Platform for women’s reproductive rights warns that the so-called “March for life” is a political gathering that has nothing to do with the preservation of life but has an agenda to restrict abortion accessibility and to make it illegal. In other words, to take away a women’s right to decide if she wants to, when and with whom to have children.

Activists that are defending women’s right to abortion have organised a series of actions along the route of the so-called “March for life” in the capital of Croatia, Zagreb, as well on the buildings on the main square in which the “March for life” took place. All actions were organised in order to highlight the real intentions of the gatherings and warned that this is a walk on women and their rights.

With a transparent that said “March for life is wading women” that was being carried in front of the “March for life”, non-violent sit-in action of women in front of the “March that got them arrested, transparent “Church and the state in a war against women” and “March for life is wading women” on two buildings that are facing the main square, the activists have sent out a message that they will not let women’s rights be eliminated.

Although the fake fight for life is being portraited as a right for demographic growth – demographic growth and illegality of abortion have no relation what so ever. The ones that are talking in favour of demographic growth should focus on the fight towards work rights, especially for pregnant women, adopting a labour law that protects pregnant women and strive for safe jobs and salaries, adequate social services, and education.

Furthermore, the activists are emphasising the fact that the criminalization of abortion, that the so-called “March for life” promotes, does not mean that there will be no more abortions. It only means that abortions will be clandestine and will endanger women’s lives and their reproductive health.

Although abortion is legal in Croatia, it is unavailable. Because of high prices, the objection of conscience and stigma many women are not in a position to practice their right. The Platform demands legal, accessible, safe and free abortion. We demand accessible and free contraception and adequate comprehensive sexuality education based on facts. We demand the abatement of the instrument of the objection of conscience. We demand a family, demographic and social politics that will make it possible for a woman to make a decision about child-bearing or the lack of it and family planning.

Source: https://www.libela.org/vijesti/8685-branimo-nasa-prava-ne-damo-da-gaze-po-njima/ + Platform for women’s reproductive rights

Context:

In 1991, a group of conservatives related to pro-choice activists filed a claim to the Constitutional Court. They were and still are arguing that the Abortion law that dates all the way back to 1978 is unconstitutional because the article 21 of the Constitution states that “Every human being has a right to life.” According to the law mentioned above, abortion is available upon the tenth week of pregnancy, on demand. Now, in 2017, Croatia has a conservative Government, and the conservative anti-choice groups have gained more power than ever. The Constitutional Court made a decision and said that the Parliament has to bring a new law on abortion in force in the timespan of the next two years. They have suggested that there should be counselling before the abortion and have mentioned education. The abortion has not been banned on the Constitutional level, but the question is being raised and has polarised the Croatian public. Conservative groups have been working hard since 2014 and have managed to mobilise an impressive number of people.

Komentari

comments

Radim prekide trudnoća jer sam kršćanka

Jan 31, 2017 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Radim prekide trudnoća jer sam kršćanka

Ja sam pružateljica usluge abortusa. Ja sam naravno i puno drugih stvari – žena, ginekologica-obstetričarka, majka. Međutim, moja uloga pružateljice abortusa kontinuirano oblikuje moj život i njegovu putanju jer čvrsto vjerujem kako je to najvažnija stvar koju ću ikada činiti.

Ušla sam u ovaj posao posve namjerno. Išla sam na fakultet znajući da želim postati doktorica. Išla sam na medicinu jer sam znala da želim pomoći ženama. Postala sam ginekologica-obstetričarka znajući da je pružanje abortusa sastavni dio brige o ženama koju trebaju i zaslužuju.

Također sam odgojena u kršćanskom kućanstvu u Lexingtonu, Sjevernoj Karolini. Moja obitelj je redovito išla u crkvu, molila se prije obroka te sam od djetinjstva odgajana da je moja dužnost pomagati ljudima kojima je potrebno te da svijet ostavim boljim mjestom nego što je bio kad sam se rodila. Pacijentice koje svakodnevno vidim su očito ljudi kojima je to potrebno – i medicinska briga koju im pružam mijenja im, i u puno slučajeva spašava, život.
Suosjećanje i empatija koju sam naučila iz kršćanske vjere su ključni su moj posao. Prečesto žene koje se odlučuju na abortus nailaze na stigmu i sram – vidim to svaki dan. Pacijentice moraju prolaziti pokraj prosvjednika koji vrište ”ubojice” i puno gore stvari samo kako bi došle u moju kliniku. Jedna pacijentica, majka četvero djece, nije mi mogla prestati govoriti zašto točno abortira, očito osjećajući da mi se mora opravdati nakon što je prošla pokraj prosvjednika. Neprekidno mi je govorila kako već ima veliku obitelj, kako se muči s novcem, kako su njezine trudnoće bile visokorizične i da se njezin partner slaže s njom – sve samo kako bi bila sigurna da razumijem njezin život i situaciju. Čak i svojoj liječnici koja će joj izvesti abortus osjećala se dužnom opravdavati svoju odluku, nešto što nitko ne bi trebao ikada raditi.

Nažalost, to se događa prečesto. Suosjećam sa svakom ženom koja me pita mislim li da je loša osoba zato što je zatražila medicinski ili osobno nužnu zakonitu zdravstvenu proceduru. Ali moja vjera me uči da zadržim za sebe svaku osudu i da prihvatim svih te iako možda u tom trenutku to nije spremna čuti, uvijek joj pružim utjehu i potvrdu koju treba. Dobre, moralne žene imaju abortuse svaki dan i moja je obveza kao liječnice i osobe od vjere da im pružim barem jednu protutezu osjećajima srama koje osjećaju te pogrešnim informacijama koje čuju i koje im pružaju toliko boli.

Moja vjera me uči da zadržim svaku osudu i svakom ponudim prihvaćanje.

Ovo je posebno bitno kada stigma i sram žene natjeraju u izolaciju. Ženina odluka da odabere put koji je ispravan za nju i njezinu obitelj prečesto vodi do osude i izopćenja iz zajednice, crkve, mreže za potporu. Jedna mlada žena koju sam nedavno primila u klinici bila je sama – bez obitelji, bez prijatelja. Došla je iz Mississippija, gotovo dva sata udaljeno. Rekla mi je da nema nikoga u životu tko podupire njezin izbor te da su je mnogi umjesto toga nagovarali da zadrži trudnoću.

Ova pacijentica mi je objasnila da želi završiti fakultet te se nada biti majka jednog dana, ali zna da jednostavno trenutno nije spremna. Budući da nije imala nikoga da je odveze u kliniku bila je primorana imati abortus samo pod lokalnom anestezijom. Dobro je podnijela zahvat, ali nisam mogla prestati razmišljati o njoj poslije te kako će joj biti na dugom putu kući, samoj, sa samo svojim mislima i radijom kao društvom.
Iako nije isto, biti pružatelj abortusa također nosi vlastitu stigmu te smo često suzdržani ili se bojimo pričati o svojem poslu. Veliki broj mojih kolega je bilo uznemiravano ili su primili prijetnje smrću. Neki su čak i ubijeni. Zli krug nasilja i tišine ostavlja javnost bez ikakve pozitivne slike o pružateljima abortusa i vrijednosti našeg posla, što je toliko veliki izazov da sam se često osjećala otuđena od svojih kolega u medicini zbog njihovog straha da će ih se povezati sa zahvatom previše ”nelagodnim” da bi javnost o njemu razmišljala ili pričala. Tokom moje obuke, jedan od mojih mentora, kojeg sam duboko poštovala, me neljubazno pitao zašto trošim vrijeme pružajući abortuse kad bih mogla raditi neki važniji posao.

Zli krug nasilja i tišine ostavlja javnost bez ikakve pozitivne slike o pružateljima abortusa i vrijednosti našeg posla.

Sada se također osjećam nelagodno u mojoj vjerskoj zajednici – stupu potpore u mom životu – zbog nedostatka prihvaćanja mojeg rada te sam se udaljila od nečega što mi je nekoć bio snažni sistem podrške.

Zatim su tu napadi zakonodavstva na žene i pružatelje abortusa – napadi kojima je očito jedini cilj učiniti ovaj posao još težim. Ja sam subjekt rastućeg kontroliranja moje medicinske prakse sa državnom legislativom koja se hvata za ovi stigmu. Zakonodavci, bez obzira na to što nemaju nikakvog medicinskog znanja ili iskustva, stvaraju zakone koji se miješaju u zdravstvenu brigu koja ju pružam jer im se ne sviđa posao koji radim.

Primjerice, U Tennessiju, gdje trenutno radim, potrebno je da imam privilegiju zaprimanja osobe u lokalnu bolnicu te da radim u ambulantnom kirurškom centru, bez obzira na to što abortus ima zavidnu statistiku od 99% sigurnosti te manje od 1% mogućnosti ozbiljnih komplikacija. (Zapravo, žene će se prije susresti s komplikacijama dok vade umnjake, nego dok imaju abortus, prema istraživanju provedenom 2015.) Od mene se traži da svojim pacijenticama kažem državno regulirane informacije koje su varljive i namjerno sročene tako da obeshrabre žene od toga da donesu informiranu odluku o abortusu. Moje pacijentice su prisiljene dvaput osobno doći i zdravstveni centar, s najmanje 48 sati razmaka između dva posjeta, kako bi primile medicinsku skrb koju žele. Ovi zakoni ne čine ništa kako bi moje pacijentice bile sigurne te su istraživanja pokazala da mnogi od ovih zakona u biti štete ženama kojima bi navodno namijenjeni pomoći.

Nedavna odluka Vrhovnog suda na zakone saveznih država o abortusu, kojom su se odbile regulative koje bi znatno ograničile pristup ”sigurnim i legalnim procedurama”, mi pruža nadu da će se stvari popraviti – za pružatelje abortusa, ali još i važnije – za žene za koje se skrbimo. Sud, oslanjajući se na znanstvene dokaze i svjedočanstva medicinskih stručnjaka, postavio je ključni presedan koji će pomoći ženama i pružateljima abortusa u saveznim država diljem zemlje gdje se donose zakoni slični onom užasnom u Teksasu.

Dok slavim ishod ovog sudskog slučaja, ostajem duboko zabrinuta za stigmu i prepreke s kojima se moje pacijentice suočavaju. Ja sam izabrala biti pružateljica abortusa, dok nitko ne bira suočiti se s odlukom da ima abortus. Mnoge moje pacijentice također imaju snažnu vjeru te se nadam da će pronaći istu količinu utjehe, prihvaćanja i razumijevanja u svojim životima koju imam i ja. A što se tiče mene, ja ću nastaviti činiti što mogu kako bi se to dogodilo.

 

Izvor: Rafinery29.uk.

Komentari

comments

10 moćnih žena koje su se otvorile o svojem abortus

Jan 18, 2017 | Posted by in REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE | Comments Off on 10 moćnih žena koje su se otvorile o svojem abortus

Od Chelsea Handler do Nicki Minaj, ove riječi bi trebale utješiti svakoga tko se nalazi u teškoj situaciji.

Abortus je trenutno još uvijek ilegalan u Irskoj i Sjevernoj Irskoj, osim u određenim ekstremnim okolnostima. Izbor Trumpa kao predsjednika predstavlja prijetnju i pravu na abortus u SAD-u sa viješću da republikanska vlada SAD-a brzinski i učinkovito planira ukinuti sredstva Planned Parenthoodu te je također prošle godine Poljska gotovo doživjela zakon koji bi učinio abortus ilegalnim čak i u slučajevima kada je trudnoća nastala silovanjem.

Ovdje ćemo pogledati deset hrabrih žena koje su se otvorile o svojim iskustvima kako bi pomogle ukloniti stigmu koja prati abortus.

GLORIA STEINEM

Autorica i politička aktivistkinja Steinem je posvetila svoju knjigu ”Moj život na putu” liječniku koji je izveo njezin abortus. Posveta u cijelosti glasi:

”OVA KNJIGA JE POSVEĆENA:

Doktoru Johnu Sharpeu u Londonu, koji je 1957., desetljeće prije nego su liječnici u Engleskoj mogli legalno provoditi abortuse zbog bilo kojeg razloga osim ako je ugroženo zdravlje žene, podnio značajan rizik te uputio na abortus dvadesetdvogodišnju Amerikanku na putu u Indiju.

Znajući samo da je raskinula zaruke kod kuće kako bi pošla za nepoznatom sudbinom, rekao je, ‘Moraš mi obećati dvije stvari. Prvo, da nećeš nikome reći moje ime. Drugo, da ćeš učiniti sve što želiš sa svojim životom.’

Dragi dr.Sharpe, vjerujem da Vi, koji ste znali da je zakon nepravedan, ne biste zamjerili što ovo govorim toliko godina nakon Vaše smrti:

Učinila sam najbolje što sam mogla sa svojim životom.

Ova knjiga je za Vas.”

CHELSEA HANDLER

Handler je napisala kako kad je ostala trudna drugi put te godine, morala je sama pronaći novac kako bi imala abortus:

”Nisam imala samo jedan abortus; imala sam ih dva u istoj godini, sa istim tipom. Nisam imala novaca drugi put. Morala sam nekako sakupiti 230$ kako bi platila Planned Parenthoodu, ali bio je to siguran abortus.

Ostati neplanirano trudan više od jednom je neodgovorno, ali je i dalje bilo nužno da donesem dobro promišljenu odluku. Svi mi stalno radimo pogreške. Ja sam slučajno zaj***** dvaput sa 16 godina. Zahvalna sam što sam se opametila te što sam mogla legalno napraviti abortus bez da sam riskirala svoje zdravlje ili bankrotirala sebe i svoju obitelj.

Sad imam 41 godinu. Nikada ne gledam nazad i razmišljam, Bože, da sam bar imala to dijete.”

SARA PASCOE

O o pisanju o svojem abortusu u svojoj knjizi ”Animal, An Autobiography of the Female Body”:

”Ja sam još uvijek ista kao što sam bila i kao tinejdžerica, govoreći svima da sam trudna i da ću imati abortus. Ja sam još uvijek ta osoba koja govori ‘trebali bismo više o ovome razgovarati, ja se ničega ne trebam sramiti.”

JEMIMA KIRKE

U video snimljenom 2015. u potporu kampanji ”Podvuci crtu” Centra za reproduktivna prava, Kirke je ispričala priču o svojem abortusu kojeg je imala kao studentica na fakultetu 2007.:

”Još uvijek vidim sram i skrivanje oko terminiranja trudnoće i općenito zatrudnjivanja, još uvijek to vidim,” rekla je. ”Stoga sam ja uvijek bila otvorena oko mojih priča, pogotovo s drugim ženama.”

NICKI MINAJ

Minaj je rekla časopisu Rolling Stone da kad je aludirala na dijete ”koje bi navršilo šesnaest godina svaki čas” u pjesmi ”All Things Go” na albumu ”The Pink Print” mislila je na abortus koji je imala kao tinejdžerica:

O otkriću da je trudna: ”Mislila sam da ću umrijeti,” priznaje. ”Bila sam tinejdžerica. Bila je to najteža stvar kroz koju sam ikada prošla.” Naposljetku je imala abortus, što je oduka za koju kaže da ju ”progoni cijeli život”, iako je bila ispravna odluka za nju u to vrijeme. ”Bila bi kontradiktorna kada bih rekla da nisam za pravo izbora. Nisam bila spremna. Nisam imala ništa što bih ponudila djetetu.”

STEVIE NICKS

Nicks je potvrdila dugotrajne glasine da je napisala jednu od svojih najpoznatijih pjesama ”Sara” djelomično o djetetu koje je začela sa glavnim pjevačem Eaglesa Donom Henleyjem te zatim abortirala:

”Da sam se udala za Dona i rodila to dijete te da je bila curica, nazvala bi je Sara.”

SINEAD O’CONNOR

O’Conner o tome zašto je napisala pjesmu ”My Special Child” o svojem iskustvu abortusa:

”Nisam imala osjećaj krivnje zbog svojeg abortusa. Da sam rodila to dijete, ne bih bila u nikakvom stanju biti ona majka koju bi to dijete zaslužilo. Ne bi tako funkcioniralo. Što se mene tiče, duh tog djeteta je otišao te će se možda jednog dana vratiti.”

WHOOPI GOLDBERG

Goldberg se otvorila o svojem ilegalnom abortusu u eseju za knjigu ”The Choices we Made” Angele Bonavoglia:

”Saznala sam da sam trudna kad sam imala četrnaest. Nisam dobila mjesečnicu. Nisam s nikim razgovarala. Uspaničila sam se,” napisala je. ”U tom trenutku bilo me više strah nekome objašnjavati što nije u redu nego otići u park s vješalicom, što je ono što sam učinila.”
JOAN COLLINS

Collins je otvorena oko svojeg abortusa kojeg imala dok je bila u vezi s Warrenom Beattyjem:

”Bilo bi nezamislivo imati dijete. On nije imao ništa novaca, ja nisam imala ništa, a vjerujem da ako ćete dovesti dijete na svijet morate imati i odgovornost prema tom djetetu…Znam da sam donijela ispravnu odluku.”

LIL KIM

Na Power’s 105 The Breakfast Clubu, Lil’Kim se otvorila o tome kako je imala abortus dok je hodala s Biggijem Smallsom:

”Ne znam ako žalim zbog toga što ga nisam zadržala. Ponekad da, ponekad ne. Ali onda si mislim, što bi se dogodilo s mojom karijerom?”

POLLY VERNON

U svojoj knjizi ”Hot Feminist” Vernon je elokventno pričala o svoja tri abortusa:

”Imala sam tri abortusa. Da, ispravno ste pročitali. Tri. Borim se protiv pomisli da moram objasniti to ‘tri’, sa bilo kojom drugom rečenicom osim: Jer se sr*** događaju i jer nitko nije nikada pitao muškarca da objasni ulogu koju je igrao u neželjenoj trudnoći (ili njih tri).

Međutim, osjećam da moram objasniti jer mogu vidjeti kako se tri abortusa čine puno.

Stoga, idemo: nikad nisam mogla uzimati pilulu (čini me tužnom i bude mi pomalo mučno). Pa sam se prestala truditi; imala sam avanturu s muškarcem koji je jedne noći (dok sam bila previše pripita da bi adekvatno pratila situaciju) tvrdio da je upotrijebio kondom, a nije (abortus jedan); imala sam toksičnu vezu s kontrolirajućom individuom koji je izražavao svoj prijezir prema ženama, posebice meni, na način da je odbijao stavljati kondome, a ja sam bila previše ranjiva i zaluđena da bi protestirala (abortus dva); a onda sam jednostavno zabrljala sa nekim tko je bio savršeno drag jer se i to događa (abortus tri).

Tri neuredna, blesava scenarija; ali neuredni i blesavi scenariji su često sve što leži iza neželjenih trudnoća.”

CECILE RICHARDS – PREDSJEDNICA PLANNED PARENTHOODA

”Imala sam abortus. Bila je to ispravna odluka za mene i mojeg supruga te nije bila teška odluka. Prije nego sam postala predsjednica Planned Parenthooda prije 8 godina, nikada nisam zapravo pričala o tome izvan kruga obitelji i bliskih prijatelja. Ali ovdje sam da kažem, kada se političari svađaju i viču oko abortusa, pričaju o meni – i milijunima drugih žena diljem zemlje.

 

Originalni tekst: link.

Komentari

comments

Comprehensive sexuality education in Croatia – Overview and the context

Jan 10, 2017 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Comprehensive sexuality education in Croatia – Overview and the context

Youth aged 14-19 are receiving, on a daily basis, dozens of confusing, conflict and, sometimes, wrong information about their sexuality and gender. Research papers and reports are showing that the integration of comprehensive sexuality education inside the school curriculum makes a significant difference in children in youth’s lives, regarding decisions about their body, life, developing positive attitudes about themselves and people that surround them. 1 Some countries have already introduced some education on proposed topics, but at the same time, those teachings are often not comprehensive and are abstinence-only programs. Sexuality education, in the meantime, became the controversy of the contemporary society, is often discussed in the media, political spheres and religion.

The right to comprehensive sexuality education is integrated into internationally recognized agreements that are urging the states parties to guarantee the comprehensive protection of health, well-being, and dignity of each citizen. The core document on human rights, The Universal Declaration of Human Rights 2 in its Article 26, paragraph 2 says: “Education shall be directed to the full development of the human personality and to the strengthening of respect for human rights and fundamental freedoms…”, meaning, every state is under an obligation to provide the above said to every young person living in the state.

The aim of this publication is to emphasize the importance of implementation of the comprehensive sexuality education in schools in the Republic of Croatia. While keeping in mind the deep division in the society that accompanies this topic, but also the rise of the conservative forces that are trying to promote personal and religious ideas, we have to open up the debate about the problem. It is essential to provide education that will help the youth to make a responsible decision, but as well build the society of peace and tolerance. Croatia is still fighting religious, cultural and historical dogmas that are very active in stopping the youths right to comprehensive sexuality education and that are trying to implement deficient programs that are not based on facts and figures, but on religious grounds.

According to the results of our research (done as part of this project), about 43% of the students would like to have a possibility of getting information about sexuality-related topics through extracurricular programs. Furthermore, 80% of the students think the school programs do not cover all the information they would like to know about sexuality-related topics. It is time for the state to take the youth and their needs into account, and to start working on fulfilling their educational needs in order to establish a gender-equal society.

You can find the publication on this link. 

Komentari

comments

Seksualnost i mladi u Primorsko-goranskoj županiji – Gdje smo danas?

Jan 10, 2017 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Seksualnost i mladi u Primorsko-goranskoj županiji – Gdje smo danas?

Mlade osobe (od 14 do 19 godina) o vlastitoj seksualnosti i rodu svakodnevno primaju desetke zbunjujućih, konfliktnih te ponekad krivih informacija. Istraživanja i izvješća pokazuju da se integracijom sveobuhvatne seksualne edukacije unutar školskog kurikuluma u donošenju informirane odluke o vlastitom tijelu i životu, kao i razvijanju pozitivnih stavova, kako o sebi, tako i ljudima koji ih okružuju mladima i djeci 1 može značajno pomoći. Mnoge su države odavno uvele neke od oblika edukacije o navedenim temama, ali su te iste edukacije istovremeno nerijetko, u smislu provedbe, ili manjkave i/ili je riječ o apstinencijskim programima. Seksualni je odgoj u međuvremenu postao kontroverzom suvremenog društva i veoma često zaokuplja medijski prostor, kao i političku i religijsku sferu.

Pravo na pristup potpunoj seksualnoj edukaciji za mlade temelji se na međunarodno priznatim sporazumima koji od država potpisnica traže garanciju cjelokupne zaštite zdravlja, dobrobiti i dostojanstva svake građanke i građanina. Temeljni dokument o ljudskim pravima 2, Opća deklaracija o ljudskim pravima, u članku 26., stavak 2. propisuje: „Obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobnosti i jačanju poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda…”; podredno, države su navedeno dužne osigurati svim mladim ljudima u državi.

U sklopu projekta “Cjelokupna seksualna edukacija u praksi” provedeno je i kraće istraživanje u kojem je sudjelovalo 330 učenika/ca, od čega 180 djevojčica i 148 dječaka u dobi od 14 do 17 godina. Gotovo 43 posto učenika/ca bi voljelo imati mogućost informiranja o seksualnosti putem izvannastavnih i/ili izvanškolskih programa. Isto tako, 80 posto učenika/ca smatra kako školski program ne pokriva ono što žele znati o seksualnosti.

Cilj ove publikacije jest ukazati na važnost implementacije potpune seksualne edukacije u škole u Republici Hrvatskoj. S obzirom na duboke podjele u društvu koje prate ovu temu, ali i rast konzervativnih struja koje nastoje promovirati osobna i religijska uvjerenja, moramo otvoriti raspravu o tematici i truditi se mladima u što kraćem roku omogućiti edukaciju 21. stoljeća koja će im pomoći u donošenju odluka i izgradnji društva mira i tolerancije. Hrvatska se i dalje bori s religijskim, kulturološkim i povijesnim dogmama koje svjesno priječe pravo mladih na seksualno obrazovanje i koje nastoje implementirati manjkave programe, temeljene ne na znanstvenim činjenicama, već religijskom nauku.

Hrvatska verzija publikacije dostupna je na ovom linku.

Komentari

comments

Sažetak podneska Ustavnom sudu u postupku odlučivanja o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

Nov 13, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Sažetak podneska Ustavnom sudu u postupku odlučivanja o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

U podnesku se razmatra interpretacija prava na život u međunarodnom pravu, nakon čega slijedi analiza standarda zaštite reproduktivnih prava koje su uspostavili odbori utemeljeni glavnim konvencijama UN-a za zaštitu ljudskih prava te Europskog suda za ljudska prava i Europske komisije za ljudska prava. Potom se daje osvrt na recentne trendove u komparativnom zakonodavstvu i ustavnosudskoj praksi po pitanju regulacije pobačaja i zaštite prenatalnog života s naglaskom na europska rješenja, nakon čega se razmatraju moguće pravne i praktične posljedice ukidanja Zakona. Zaključuje se da bi tumačenje prava na život na način da uključuje fetus te posljedično ukidanje Zakona bilo u suprotnosti s međunarodnim standardima, trendovima u komparativnom pravu te bi imalo negativne posljedice na zdravlje i živote žena.

Analiza međunarodnopravnih standarda pokazuje je da fetus nema status nositelja ljudskih prava. Naime, pripremni materijal dokumenata koje jamče pravo na život na globalnoj razini  (Opća deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,) pokazuje da se o pitanju raspravljalo te da je odlučeno da prava pripadaju samo rođenim osobama. Čak i Konvenciju o pravima djeteta, koja u preambuli sadrži odredbu o potrebi zaštite djeteta i prije i poslije rođenja, prema pripremnom materijalu treba tumačiti na način da se odnosi na obveze države da štiti kapacitet djeteta da preživi i razvija se nakon rođenja kroz zaštitu i potporu trudne žene kroz npr. zdravstvene mjere prenatalne skrbi. Europska konvencija preuzela je terminologiju Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Nadalje, tijela koji nadziru implementaciju konvencija u državama članicama postavila su standarde zaštite prava na reproduktivno samoodređenje u svojim općim preporukama/komentarima o pojedinim pravima, zaključnim komentarima na izvješća država članica te odlukama u individualnim slučajevima. Pravo na reproduktivno samoodređenje odnosi se na pravo parova i pojedinaca da slobodni od diskriminacije, prisile i nasilja odlučuju o tome hoće li i koliko često te u kojim vremenskim razmacima imati djecu te da imaju informacije i sredstva za donošenje takvih odluka. To je pravo prepoznato u Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (čl. 16. I čl. 12.), koja ga razrađuje u dvije preporuke (br. 21. i 24.), iz kojih se može iščitati potpora pobačaju na zahtjev. I drugi odbori donijeli su komentare u kojima postavljaju standarde zaštite tog prava (npr. Opći komentar br. 22 Odbora za ekonomska, socijalna i kulturna prava). Osim toga, odbori u svojim zaključnim komentarima na izvješća država članica konzistentno kritiziraju države koje imaju restriktivne zakone te zahtijevaju od njih da liberaliziraju zakone i prakse. U odlukama na individualne pritužbe našili su kršenja prava zbog restriktivnih zakona (predmeti: Odbor za ljudska prava K.L. protiv Perua, Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena, Mellet protiv Irske,) ili problema s dostupnošću pobačaja u praksi (predmeti: Odbor za ljudska prava, L.M.R. protiv Argentine, Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena L.C. protiv Perua). Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava odbili su priznati fetusu status nositelja ljudskih prava, no nisu se jasno odredili o pravu na pobačaj. Ipak, smatrali su da liberalni zakoni, uključujući onaj koji dopušta pobačaj na zahtjev (kao u slučaju R.H. protiv Norveške), ne krše konvencijska prava te su uspostavili standarde kojima se osigurava pravovremena dostupnost pobačaja u praksi (poljski slučajevi: Tysiac, R.R. i P. i S.). Međunarodnopravni standardi zaštite ljudskih prava stoga ne upućuju na to da je hrvatski Zakon neustavan.

Analiza zakona i ustavnosudske prakse u Europi također ne upućuje na zaključak da je hrvatski zakon neustavan. Naime, velika većina država u Europi  (27) dopušta pobačaj na zahtjev u ranim stadijima trudnoće. Recentna ustavnosudska praksa u Europi sve veću pozornost posvećuje pravima žena. Ustavni sudovi Slovačke i Portugala, na primjer, odbili su fetusu dati status subjekta ustavnih prava te razmatrali pitanje zaštite prenatalnog života kao pitanje vrijednosti, koje se ostvaruje prvenstveno zaštitom žena. Godine 2010. portugalski Ustavni sud je presudio da je pobačaj na zahtjev u skladu s Ustavom te ustvrdio da se zaštita prenatalnog života ne postiže kriminalizacijom pobačaja, već kroz edukaciju i uspostavu socijalnih politika koji podržavaju želju za nastavkom trudnoće. Slovački je Sud 2007. naglasio da zaštitu fetusa prvenstveno treba realizirati mjerama zaštite žena (u području zdravstvene, socijalne i radno pravne politike), a ne mjerama protiv njih. Zaključio je da zakon o pobačaju ne krši Ustav, koji za razliku od hrvatskog Ustava sadrži odredbu koja navodi da je ljudski život vrijedan zaštite i prije rođenja.

Konačno, posljedice restriktivnih zakona govore u prilog zakonodavnog rješenja koje dopušta pobačaj na zahtjev. Naime, dok restriktivni zakoni ne djeluju na smanjenje stope pobačaja,  jedan su od vodećih uzroka smrtnosti trudnica. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) godišnje se obavi oko 22 milijuna nesigurnih pobačaja,  a 98% tih pobačaja događa se u zemljama u razvoju koje imaju restriktivne zakone o pobačaju.  Oko 47.000 smrtnih ishoda povezanih s trudnoćom posljedica su komplikacija nesigurnog pobačaja, dok 8 i pol milijuna žena godišnje doživljava komplikacije zbog nesigurnog pobačaja i potrebna im je zdravstvena njega. SZO smatra da su se ti ishodi mogu spriječiti kroz seksualnu edukaciju, planiranje obitelji, osiguranje sigurnog, legalnog induciranog pobačaja i medicinsku skrb za komplikacije nakon prekida trudnoće. Osim toga, u državama koje imaju restriktivne zakone (npr. Poljska, Irska) liječnici katkad odbijaju pravovremeno provesti dijagnostiku te neophodno liječenje što može rezultirati trajnim oštećenjima, pa i smrću trudnica.

Sve navedeno govori u prilog tome da Zakon nije neustavan.

Podnesak sastavile:

CESI i pravne stručnjakinje dr. sc. Ivana Radačić i Karolina Więckiewicz.

Komentari

comments

Zašto u Hrvatski Ustav nije ušla odredba ” Jamči se nepovredivost ljudskog života od začeća do prirodne smrti ” prema želji Katoličke crkve?

Oct 26, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Zašto u Hrvatski Ustav nije ušla odredba ” Jamči se nepovredivost ljudskog života od začeća do prirodne smrti ” prema želji Katoličke crkve?

Članak sociologa Slavena Letice objavljen u Večernjem listu od 24.10.2o16. pod naslovom Kako je u Ustav ušlo ” Svako ljudsko biće ima pravo na život” u nekim važnim segmentima dezinformira čitatelje i čitateljice. Stoga ga dopunjujem dolje navedenim podacima.

Autor iskrivljuje ili propušta navesti bitne činjenice, a te su:

1/ U tekstu S.L. je proizvoljna i pogrešna interpretacija čl.21. Hrvatskog Ustava, koji glasi : st.1. “Svako ljudsko biće ima pravo na život. st.2. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.” Čl.21. se odnosi na čovjeka koji je živ rođen, a ne na plod u ženinoj maternici. Da se odnosi i na plod u maternici, čl.21. mogao je, uz zabranu smrtne kazne, sadržavati i st.3., npr.: ” U Hrvatskoj nema induciranog pobačaja”, zar ne ?!

Predsjednik Tuđman i ostali ustavotvorci hrvatskog Ustava iz 1990. nisu unijeli u Ustav odredbu koju je željela Katolička crkva “Jamči se nepovredivost ljudskog života od začeća do prirodne smrti.“, iako je, prema pisanju S.L., biskup i kardinal Katoličke crkve dr. Franjo Kuharić ” pristojno zamolio da bi njemu i Crkvi bilo izuzetno stalo da se u hrvatskom ustavu nađe ” upravo takva odredba. Ona se ipak ne nalazi u gl.III našeg Ustava, naslovljenoj ” Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda”, jer svi postojeći međunarodni i regionalni instrumenti o ljudskim pravima kojih je Republika Hrvatska država-stranka priznaju pravo na život od rođenja, a ne prenatalno. To stoga, što ne postoji konsenzus oko definicija početka ljudskog života, ljudske osobe i ljudskog bića, niti na biološkoj, niti na medicinskoj, niti na filozofskoj i etičkoj, kao ni na teološkoj razini. Usprkos suprotnim glasinama koje bučno pronose protivnici pobačaj i temeljnih ljudskih prava žena, plod u maternici nema pravnu osobnost niti mu pripadaju temeljna ljudska prava do trenutka rođenja. ( Vijeće Europe, The right to life: A guide to the implementation of Article 2 of the European Convention on Human Rights, 2006, Human rights handbooks, No. 8.,  )

Već članak 1. Opće deklaracije o pravima čovjeka, kojom su temeljna ljudska prava ustoličena u naše moderno doba, proklamira: ” Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”. Da se radi o pravu čovjeka koji je rođen, a ne pravu zigote, blastociste, embrija i fetusa u maternici, potvrđuju povijesti usuglašavanja kasnijih ugovora (travaux preparatoires) i juriprudencija organa ovlaštenih za interpretaciju i nadzor njihovog provođenja. Osim toga, opći komentari, zaključna mišljenja i preporuke nadzornih tijela Ujedinjenih naroda i preporuke i rezolucije EU redovito naglašavaju obavezu država-stranki da ženama osiguraju siguran i legalan pobačaj kao garant njihovih prava na zaštitu od diskriminacije, na život, zdravlje, fizički i psihički integritet, privatnost, sigurnost, autonomiju, informirani izbor, zaštitu od okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja i drugih temeljnih ljudskih prava.

2/ Autor teksta propustio je navesti da je “Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece.“ iz čl. 272. Ustava Socijalističke republike Hrvatske od 1974.godine važeće temeljno ljudsko pravo, kako međunarodno, tako i u Republici Hrvatskoj. Ono je proklamirano još Teheranskom deklaracijom 1968.godine, uz proslavu 20-e godišnjice donošenja Opće deklaracije o pravima čovjeka UN. To što ono nije navedeno u Ustavu Republike Hrvatske ( dok je, npr. u Ustavu Republike Slovenije zadržano) da bi se zadovoljilo Katoličku crkvu i kardinala Kuharić, kojeg je, kako ističe S.L. ” predsjednik Tuđman iskreno volio i poštovao”, time to pravo ni u kojem slučaju nije prestalo važiti !

Naime, Republika Hrvatska je država stranka Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (UN, 1979.), kao i Fakultativnog protokola uz Konvenciju, koji pojedincima i grupama omogućava žalbeni postupak u slučaju kršenja prava iz Konvencije.

Članak 16. (1) e)/ Konvencije ženama daje ” jednaka prava na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju i razmaku između djece, te pristup informacijama, edukaciji i sredstvima koja im omogućuju korištenje ovim pravom”.

U Općim preporukama br.21. uz čl. 16 (1) (e) Konvencije iz 1994. pojašnjeni su razlozi zbog kojih žena ima pravo samostalno odlučivati o broju i razmaku između djece. Prepoznato je da trudnoća i briga za podizanje djece utječe na pravo žene na edukaciju, zapošljavanje i druge aktivnosti vezane uz njezin osobni razvoj, a predstavljaju i nejednako radno opterećenje. Broj djece i razmak između djece imaju slične posljedice na ženin života i zadiru u njeno fizičko i mentalno zdravlje. Prisilna trudnoća, prisilni pobačaj i prisilna sterilizacija također imaju ozbiljne posljedice za ženu. Stoga odluka hoće li ili neće imati djecu, iako najbolje donesena zajedno sa suprugom ili partnerom, ne smije biti ograničena voljom bračnog druga, partnera, roditelja ili države. Osim toga, žena mora imati na raspolaganju informacije o kontracepciji, spolni odgoj i usluge za planiranje obitelji.

Prema odredbama čl.140. Ustava Republike Hrvatske, UN KOnvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena ( kao i ostale konvencije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda) je dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi je iznad zakona, te je sudovi mogu i neposredno primjenjivati kad odlučuju o pitanjima koja se tiču zaštite ljudskih prava pojedinaca. Zakon o sudovima u članku 5. propisuje: ˝Sudovi sude na osnovi Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Sudovi primjenjuju i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru ili zakonu Republike Hrvatske”.

Iz svega navedenog proizlazi da je pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz čl. 16 (1) e) UN Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Stoga Zakon o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece ne može biti derogiran bez teških kršenja međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i Ujedinjenih naroda, kojeg predstavlja UN Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena.

Voljni pobačaj je medicinskim zahvat kojim žene, osim primjenom kontracepcije ili apstinencijom od seksa, mogu regulirati svoju plodnost, dakle realizirati svoje pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Brojni opći komentari, opće preporuke, zaključna mišljenja i odluke raznih odbora Ujedinjenih naroda koji prate provedbu međunarodnih ugovora o ljudskim pravima naglašavaju potrebu legalnosti pobačaja i osiguravanja njegove dostupnosti ženama. U instruktivnom tekstu Bringing Rights to Bear. Abortion and Human Rights  je navedeno više od 160 takvih dokumenata, koje S.L. i svatko drugi može proučiti.

Republika Hrvatska je prošle godine (2015.) dobila Zaključne primjedbe UN Odbora za praćenje provedbe Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW Odbor) o svom 4. i 5. periodičkom izvještaju o provođenju Konvencije, u kojem je Hrvatska pozvana da regulira priziv savjesti liječnika na način da on ne opstruira dostupnost sigurnog i legalnog pobačaja ženama, te da troškove pobačaja i kontracepcije uključi u zdravstveno osiguranje.

I Sveta stolica je početkom 2014. primila također vrlo ozbiljne Zaključne primjedbe Odbora za prava djeteta UN  zbog nepoštivanje prava djeteta na uživanje najveće moguće razine zdravlja, posebno spolnog i reproduktivnog zdravlja. Kao sporna navedena su 1/ stajalište Svete stolice o abortusu, koje predstavlja očigledan rizik za zdravlje i život trudnih djevojčica/djevojaka (Zaključne primjedbe, 54,55) i 2/stavovi i prakse SS-e vezane uz kontracepciju, seksualno i reproduktivno zdravlju i informiranje adolescenata, koje imaju negativne posljedice u vidu ranih i neželjenih trudnoća, potajnih abortusa i spolno prenosivih bolesti, uključivši HIV/SIDA (Zaključne primjedbe, 56,57). Jedna od preporuka Odbora Svetoj stolici jeste da izmijeni kanon 1398. o pobačaju, tako da navede okolnosti u kojima pobačaj može biti dopušten (Zaključne primjedbe, 54,55).

U EU, jednakost žena i muškaraca je jedna od temeljnih vrijednosti na kojima je Unija utemeljena. Ravnopravnost žena i muškaraca i zabrana diskriminacije po osnovi spola su integralni dio Europske konvencije o ljudskim pravima (čl.14.) i Povelje o temeljnim pravima EU (čl.21.)

U EU, koje je Republika Hrvatska članica, spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena su u ingerenciji država članica, kao i sva ostala pitanja zdravlja i zdravstva / Rezolucija o spolnom i reproduktivnom zdravlju Europskog parlamenta /2013/2040 (INI)/. Pri tome, Europski parlament je višekratno podržao implementaciju Akcijskog programa Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, Kairo 1994. Među ostalim, Parlamentarna skupština vijeća Europe donijela je 2004. godine Rezoluciju 1399 ” Europska strategija za promicanje seksualnih i reproduktivnog zdravlja i prava”, a 2008. godine Rezoluciju 1607 ” Pristup sigurnom i legalnom pobačaju u Europi”. U Izvještaju o napretku jednakosti između žena i muškaraca u EU 2013.godine (2014/2217(INI) (Tarabella izvještaj) kojeg je Europskom parlamentu podnio Odbor za prava žena i rodnu jednakost u siječnju 2015., u čl.Ae navedeno je da su seksualna i reproduktivna prava temljna ljudska prava i da trebaju biti uzeta u obzir u akcijskom programu za zdravlje EU-e. U čl.45. izrijekom se podržava stanovište da žene moraju imati kontrolu nad svojim spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, “ne manje od spremnog pristupa kontracepciji i pobačaju”; podupiru se mjere i aktivnosti za poboljšanje pristupa žena zdravstvenim uslugama i informacijama o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima i pozivaju se EU i države-članice da uvedu mjere i aktivnosti za osvješćivanje muškaraca o njihovoj odgovornosti u području seksualnosti i reprodukcije.

U godišnjem izvještaju Europskom parlamentu o stanju ljudskih prava i demokracije u svijetu 2013. i s time povezanoj politici EU (Panzeri Izvještaj) iz veljače 2015. godine, ponovno su afirmirani spolno i reproduktivno zdravlje i prava (čl.135. i 136.) i izraženo protivljenje bilo kakvom umanjivanju. U čl.136. navedeno je: ” Sa žaljenjem se konstatira da je žensko i djevojačko tijelo, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, još uvijek ideološko bojno polje, i poziva se EU i države-članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojaka na tjelesni integritet i autonomno odlučivanje u pogledu, između ostalog, prava na pristup dobrovoljnom planiranju obitelji i sigurnom i legalnom pobačaju…”

Prije samo nekoliko mjeseci, 6. srpnja 2016 godine Vijeće ministara EU donijelo je rezoluciju CM/ResChS(2016)3 protiv Italije, radi diskriminacije žena u pogledu dostupnosti legalnog pobačaja zbog nedovoljno reguliranog prava na priziv savjesti ginekologa ( situacija vrlo slična našoj, u Hrvatskoj, ali od nas još nitko nije koristio mehanizam žalbe).

Zaključno: Iako je pravo često “rastezljivo”, a zakoni se interpretiraju ovako i onako i nisu nepromjenjivi, dvije su činjenice danas nezaobilazne.

1/ Pravo na život iz čl.21. Ustava Republike Hrvatske, jednako kao i u međunarodnom humanitarnom pravu, odnosi se na čovjeka koji je živ rođen, a ne na plod u maternici.

2/ Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece je temeljno ljudsko pravo, koje važi u Hrvatskoj jednako kao i u svakoj drugoj državi stranci UN Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena.

Zbog toga Ustavni sud Republike Hrvatske najvjerojatnije neće proglasiti Zakon o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece neustavnim. Manevar kojim su, po vlastitom priznanju, S.L., , dr. Franjo Tuđman, dr. Smiljko Sokol, dr. Darko Bekić, mons. Kokša, kardinal Kuharić i drugi, u tekstu S.L. neimenovani akteri, pokušali ozakoniti partikularni, religijski, katolički nauk u sekularnoj državi, na račun temeljnih ljudski prava žena i muškaraca u Hrvatskoj, pasti će u vodu. U XXI stoljeću Hrvatska svoje građanke i građane ne bi smjela vraćati u prošlost, u kojoj su žene bile diskriminirane i ponižene. Pobačaj treba ostati legalan i siguran medicinski postupak. Informacije i edukacija o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima trebaju biti svima dostupne, a posebno kontracepcija. Žene trebaju i dalje slobodno i odgovorno odlučivati hoće li roditi, kada će roditi i koliko će djece roditi, bez prisile voljom bračnog druga, partnera, roditelja, zdravstvenih radnika ili države. Hoće li ili neće slijediti crkvene odredbe u pogledu rađanja djece i opet će biti, kao što je to i sada, stvar njihove osobne, sasvim privatne odluke. Majčinstvo treba biti dobrovoljno i željeno.

Autorica: dr.sc.Gorjana Gjurić, pedijatrica u mirovini

 

U Zagrebu, 24.10.2016.

 

Komentari

comments

Otvoreno pismo institucijama Republike Hrvatske

Oct 11, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Otvoreno pismo institucijama Republike Hrvatske

Skupina građana i građanki okupljenih u inicijativi Znaj znanje upozorava da nametljivo ponašanje inicijative “40 dana za život” dovodi do ugrožavanja prava na privatnost pacijentica u bolnicama i kliničkim centrima diljem Hrvatske, i to: u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Puli, Vukovaru, Zadru, Šibeniku, Sisku, Velikoj Gorici, Dubrovniku, Metkoviću, Požegi, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Čakovcu, Karlovcu, Kninu, Varaždinu, Virovitici, Bjelovaru, Križevcima, Novoj Gradiški i Imotskom. Slijedom svega navedenoga tražimo da se hitno poduzmu akcije koje bi osigurale nesmetan prilaz bolnicama i zaštitu prava i privatnosti pacijentica.  

Regionalni ogranci inicijative “40 dana za život” prosvjedima i glasnim verbalnim pritiscima svjesno opstruiraju rad državnih bolnica te pacijente i pacijentice izlažu dodatnom i nepotrebnom stresu. Također, članovi/ce inicijative se pred samim ulazima bolnica i okupljaju što onemogućava regularno funkcioniranje bolnica, a istovremeno i samim pacijentima otežava pristup. Osjećamo se dužnima upozoriti na ova sustavna kršenja temeljnih ljudskih prava kao što je pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, te pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.

Nadalje, inicijativa “40 dana za život” javno je na svojim Facebook stranicama obznanila da posjeduje informaciju o terminu prekida trudnoće pacijentice nakon čega su, s ciljem vršenja pritiska na pacijenticu, pozvali svoje članove i istomišljenike na okupljanje. Posebno se zabrinjavajućim nameće pitanje osobne sigurnosti pacijentice (i svih budućih) kao i pitanje sigurnosti pacijentičinih osobnih podataka te ostaje nejasno kako je inicijativa “40 dana za život” do spornih podataka uopće došla. Da podsjetimo, tu je Zakon o liječništvu koji člankom 21. liječnike obvezuje da sve informacije koje o pacijentima saznaju čuvaju povjerljivima kao liječničku tajnu.

Podsjećamo, Odbor za uklanjanje diskriminacije žena Ujedinjenih naroda je u srpnju 2015. godine izdao Zaključne primjedbe o Četvrtom i petom periodičnom izvješću za Hrvatsku u kojima stoji: “Odbor primjećuje da je u Ustav države stranke ugrađeno pravo na ravnopravnost spolova i nediskriminaciju te da je država stranka uređena kao sekularna država. Odbor je također svjestan raznih Ugovora koje je država stranka potpisala sa Svetom Stolicom. Odbor bi želio osigurati prvenstvo prava Konvencije kako bi se spriječilo nazadovanje u područjima kao što su: pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju, uključujući pristup sigurnom pobačaju i kontracepcijskim sredstvima; spolni odgoj primjeren dobi; te davanje prvenstva obitelji, a ne ženama kao nositeljicama prava pojedinca”.

Kratkim pregledom aktivnosti navedene inicijative na njihovim Facebook stranicama ustanovljeno je da su se u dva grada, Šibeniku i Vukovaru, prosvjednicima pridružile i zaposlenice bolnice u medicinskim kutama, službenoj bolničkoj radnoj odjeći. S obzirom na to da se radi o državnim bolnicama, kao zabrinute građanke i građani pitamo se zašto (zaposlenici/e bolnica unutar radnog vremena ne obavljaju svoj posao nego vrijeme provode prosvjedujući) se državni novac troši na plaće osoba koje slobodne aktivnosti provode unutar radnog vremena. Ne možemo se ne zapitati i predstavlja li taj stav i službeni stav navedene bolnice?

Podsjećamo da je prekid trudnoće na zahtjev u Republici Hrvatskoj legalan od 1978. godine te je reguliran Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Zbog svega navedenog, a kako bi se onemogućilo daljnje teroriziranje žena i liječnika/ca koji vrše pobačaje, tražimo od vas da odmah oko bolnica i drugih ustanova u kojima se pruža legalni medicinski prekid trudnoće na zahtjev uvedete tzv. tampon zone. Isto tako, podsjećamo da Zakon o javnom okupljanju Članak 11. navodi da se: „(…) Mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije održavati u blizini bolnica, na način da ometa pristup vozilima hitne pomoći i remeti mir bolesnicima“. Zahtijevamo pravno važeće dokaze da je inicijativa “40 dana za život” legalno prijavila svako od navedenih okupljanja te objašnjenje kako je moguće da su okupljanja dozvoljena s obzirom na ranije navedeni Članak 11. Zakona o javnom okupljanju.

Zbog izbjegavanja budućih sličnih situacija, sprječavanja uznemiravanja pacijenata/ica i osoblja bolnica te zaštite temeljnih ljudskih prava pacijentica tražimo da se, sukladno Zakonu o javnom okupljanju, spriječe dodatna stigmatizacija i  traumatiziranje pacijentica te se održavanje prosvjeda omogući samo na određenoj udaljenosti od bolnica.

Uz nadu da će svatko moći prići bolnici bez straha,

srdačan pozdrav.

Pismo možete preuzeti OVDJE.

Komentari

comments

Priče o prekidima trudnoće su različite kao cipele: zakoračite u naše priče, zakoračite u naše cipele

Sep 20, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Priče o prekidima trudnoće su različite kao cipele: zakoračite u naše priče, zakoračite u naše cipele

Ovogodišnja kampanja za 28. rujan – Globalni dan akcije za pristup legalnom i sigurnom pobačaju provest će se u više od 85 zemalja i uključivat će različite aktivnosti. U Hrvatskoj je provodi udruga PaRiter u sklopu “10 dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava”. Možemo se boriti protiv stigme koja ograničava pristup sigurnom i legalnom pobačaju, i to propitujući društveno konstruirane ideje “tipa” žena koje zatraže i naprave pobačaj. Cilj ovogodišnje kampanje je ilustrirati različite stvarnosti i životnih priča onih koje su prekinule trudnoću, i one koji podupiru pravo na siguran i legalan pobačaj. Ovo želimo postići dijeljenjem jedinstvenih, različitih priča i svjedočanstava žena.

 

vizual_sept281

Stigma koja okružuje pobačaj je “povezana” s idealima ženstvenosti, kao što je onaj da ženska seksualnost postoij jedino radi prokreacije, da žene nisu “prave žene” dok ne postanu majke, i ideja da sve žene cijelo vrijeme žele biti majke. (more…)

Komentari

comments

Vjernici se zalažu za pravo na pobačaj

Jul 28, 2016 | Posted by in Uncategorized | Comments Off on Vjernici se zalažu za pravo na pobačaj
Greece, Sun shines through belltower in Oia village at Santorini

Greece, Sun shines through belltower in Oia village at Santorini

Prije tri tjedna, Vrhovni sud donio je odluku o Whole Woman’s Health v. Hellerstedt, značajnom slučaju o dostupnosti pobačaja – rušeći ograničenja u Texasu koja su uskraćivala dostupnost pobačaja milijunima žena. Ta odluka predstavlja veliku pobjedu za žene, ali vjerojatno neće završiti rasprave o samom pobačaju. No, što nedostaje tim dobro iskorištenim ciklusima rasprave?

Do sada je rasprava uglavnom zanemarivala glasove vjernika koji podržavaju prava žena da donosi vlastite odluke o svojem tijelu i svom zdravlju, na temelju vlastitih vjerskih i moralnih uvjerenja i onog što je najbolje za nju i njezinu obitelj. Doista, naši razgovori često ignoriraju raznolikost religijskih uvjerenja o pobačaju.

Od milosrdne duhovne skrbi za kapelane u klinikama za pobačaj, do milijuna laika koji rade da se okonča stigma pobačaja, vjerska podrška uglavnom ostaje nezamijećena. To doprinosi raširenom pogrešnom shvaćanju da su svi vjernici i vjerski vođe protiv dostupnosti pobačaja. Kako Dr. Willie Parker, pružatelj usluga pobačaja, opaža u dokumentarcu Trapped (Zarobljen), ”Postoje ljudi koji smatraju da se posjedovanje vjerskog identiteta i pružanje usluga pobačaja međusobno isključuju.” Ništa ne može biti dalje od istine.

Kao vođe nacionalnih vjerskih organizacija, mi predstavljamo uglavnom zanemaren kontingent ljudi koji podržavaju pristup pobačaju zbog – a ne usprkos – naše vjere. Vjerujemo da je donošenje moralnih odluka sveta odgovornost te da smo pozvani da donosimo vlastite odluke, a ne da dopustimo drugima da ih donose za nas. Svatko od nas zaslužuje to poštovanje i slobodu. Kao pojedinci, naša vjera nas također poziva da se brinemo o vlastitim tijelima, za koje vjerujemo da su darovi od Boga.

Stoga, vjerujemo da reproduktivne odluke – uključujući i odluke o pobačaju – pripadaju pojedincu. Poštujemo tjelesnu autonomiju svakog pojedinca. Poštujemo potrebe i iskustva mnogih, mnogih žena koje su imale pobačaj (prema Guttmacher institutu, jedna od troje žena mlađih od 45 godina su napravile pobačaj) i nastojimo poništiti nepravedne prepreke za pobačaj uzrokovane društvenim i ekonomskim nejednakostima.

Naša vjerska utemeljena predanost pravdi poziva nas da se borimo za sigurne, legalne pobačaje, jer znamo da nedostatak pristupa vodi daljnjoj nepravdi. Oni koji su najviše pogođeni ograničenjima za pobačaj su žene drugih rasa, imigranti, mlade žene, žene koje se bore spojiti kraj s krajem te lezbijke, gayevi, biseksualci, transrodni ili queer (LGBTQ). Ovo reproduktivno ugnjetavanje – kao i svaki drugi oblik ugnjetavanja – proturječi našoj vjeri.

Podržavamo pristup pobačaju jer suosjećanje to zahtijeva. Kada žena donese osobnu odluku da želi pobačaj, naša je moralna obaveza da joj osiguramo pristup sigurnoj medicinskoj skrbi. Uskraćivanje pristupa ugrožava zdravlje žena. Istraživanja iz Texas Policy Evaluation Project (teksaškog projekta ocjenjivanja politike) pokazuju da kada je pobačaj onemogućen, neke će žene pronaći siguran put da prekinu trudnoću dok će neke morati posegnuti za metodama koje se kreću od neučinkovitih do krajnje vrlo opasnih.

Slučaj Texas okupio je vjernike za podršku pristupa pobačaju kao nikada prije. Dok slavimo ovu važnu odluku za žensko zdravlje, pravo i dostojanstvo, ponovno se priključujemo svijetu koji utjelovljuje te ideale za sve ljude. Unatoč ovoj pobjedi, moramo nastaviti davati do znanja da puna zdravstvena skrb za žene uključuje i pristup pobačaju te da je on moralni imperativ.

Možemo to učiniti sada tako da pozovemo Kongres da usvoji Zakon o zaštiti ženskog zdravlja – savezni zakon koji bi poduzeo korake da zaštiti dostupnost sigurnog, legalnog pobačaja u cijeloj državi na način da zabrani državama nametanje proizvoljnih, medicinski nepotrebnih ograničenja ambulantama, pružateljima usluga i ženama koje traže pobačaj (poput onih u Texasu). Vjernici koji podržavaju pristup pobačaju moraju progovoriti u našim lokalnim zajednicama i župama. Moramo podsjetiti zakonodavce da postoje razna vjerska mišljenja po tom pitanju. Zaštitom pristupa izbjeći će se nametanje jednog vjerskog pogleda.

Dok se naša zemlja uključuje u još jedan krug rasprava o pobačaju i moralnim implikacijama ove odluke Vrhovnog suda, nastaviti ćemo podizati naše glasove u vjerskim zajednicama i društvu. Mi smo vjernici koji podržavamo punu zdravstvenu skrb za žene. Mi smo vjernici koji podržavamo pristup pobačaju. Nigdje ne idemo, nećemo šutjeti te se nećemo prestati boriti za pravdu.

Marie Aford-Harkey napisala je ovaj članak s Nancy K. Kaufman. Nancy K. Kaufman je predsjednica Nacionalnog vijeća židovskih žena (www.ncjw.org), bazne organizacije inspirirane židovskim vrijednostima koja nastoji unaprijediti društvenu i ekonomsku pravdu za žene, djecu i obitelji.

////Tekst je preuzet sa stranice Huffington post

Link na originalni članak naslova Voices Of Faith Speak For Abortion Rights

Autor/ica: Marie Alford-Harkey i Nancy K. Kaufman

 

Komentari

comments